Osjetljivi na ranjive

Samohrani roditelji u Poreču imaju plaćen vrtić, terapije, a ako treba – i struju i stan

Poreč
Foto: Dusko Marusic/PIXSELL
1/4
22.06.2018.
u 11:35

Kad su istraživanjem utvrdili da su jednoroditeljske obitelji u riziku od siromaštva, da se ne brinu o sebi jer nemaju kamo s djecom, lokalna vlast i struka pokazale su koliko smislena politika olakšava život.

Baš kao i mnogi, i ona se iz unutrašnjosti zemlje radi posla i egzistencije preselila na more. Ali nešto “sezonsko” postalo je trajno jer se dogodila ljubav, zajednica i dijete. No danas, u svojim tridesetima, ostala je na porečkoj adresi, s jednom plaćom “na crno”, premalom za preskupo podstanarstvo i život s malenim djetetom jer se partner u međuvremenu odselio te se njihova zajednica raspala. Kako platiti stan, tko će pričuvati dijete, hoće li dobiti vrtić i kako i to platiti, režije, hrana...

Naprosto, život joj je donio milijun upitnika, kao i mnogima poslije razvoda braka odnosno partnerstva. Uz sve emocionalne borbe i dvojbe svakomu u takvoj situaciji slijedi i ona egzistencijalna. A ta borba ne pita kako se, u ovoj priči konkretno žena, osjeća, je li umorna, može li se isplakati pa od sutra misliti kako će osigurati svakodnevicu sebi i djetetu. Kakva je sreća ovoj ženi, a i mnogima u takvoj situaciji što žive u Poreču.

Grad je to koji ima posebne programe za samohrane roditelje, odnosno jednoroditeljske obitelji, koji asistira u svakom segmentu u ovakvim pričama. Tako da se ovoj ženi danas sufinancira podstanarstvo, plaća se odvoz smeća i komunalna naknada, dijete je besplatno uključeno u ljetni kamp koji također organizira Grad kako bi djeca imala osmišljen program za ljetnih praznika, pogotovo jer roditelji mahom rade u turizmu. Ovo je grad koji nema problem s prirodnim prirastom, naprotiv on je tamo u plusu i raste. Poreč je grad koji u razvodu osigurava i besplatnu psihološku pomoć, na prijedlog stručnjaka uz potpis gradonačelnika tamo se čovjeku pomogne čak i tako da se, “dok ne stane na noge”, stan plaća u cijelosti, djecu se vodi na skijanje, a ljeti na gradsko kupalište gdje imaju organizirane radionice, školu plivanja, dva topla obroka i deset sati na dan razbibrige... Stopa razvoda maksimalna je u Hrvatskoj i baš zato su porečka struka i politika evidentirale da i u njihovu gradu postoji još jedna ugrožena skupina stanovništva, a to su upravo jednoroditeljske obitelji i samohrani roditelji.

– Poreč je već 25 godina član Hrvatske mreže zdravih gradova i to je osnovno obilježje Poreča koje je od nas napravilo izrazito senzibilan grad jako usmjeren na svoje stanovnike i strašno prepoznajemo ranjivost i ranjive skupine. Istraživanju u suradnji s Hrvatskom mrežom cilj je bio istražiti potrebe i probleme jednoroditeljskih obitelji u Hrvatskoj i vidjeti jesu li u većem riziku za siromaštvo, koje su im potrebe i problemi. Kad je istraživanje provedeno, temeljem rezultata moglo se vidjeti koje se intervencije mogu osmisliti i kako mijenjati lokalne politike u korist zaštite jednoroditeljskih obitelji. I tu je Poreč iskočio, istraživanje je pokazalo da je to ranjiva skupina u većem riziku za siromaštvo, da su to većinom majke same s djecom, imaju niža primanja, teže nalaze posao jer nemaju kamo s djecom, teže upisuju djecu u vrtić jer uglavnom imaju prednost djeca čija oba roditelja rade, teško skrbe o sebi i svojim potrebama – opisuje Nataša Basanić Čuš, ravnateljica Centra za pružanje usluga u zajednici Zdravi grad Poreč-Parenzo.

Nema registra pa ni podatka

Sve to nabrojeno u Poreču brzo su počeli mijenjati, prilagođavati sustav potrebama koje su evidentirali. Nije istraživanje spremljeno u ladicu pa s vremena na vrijeme prezentirano, nego je postalo temelj na kojemu se počeo stvarati sustav koji će olakšati život jednoroditeljskim obiteljima i samohranim roditeljima. Razliku između ova dva pojma objašnjavaju nam na način da je samohrani roditelj onaj koji sam bez ičije pomoći skrbi o svojem djetetu, odnosno djeci, dok jednoroditeljska obitelj znači da roditelj u skrbi ima neku pomoć. Da to izjednačimo i kažemo da se to odnose na sve one koji žive sami s djetetom, svejedno ne postoji nikakav sustav, registar koji bi pokazao koliko je danas takvih kućanstava u Hrvatskoj. Prema procjeni kojom barataju u Poreču, u njihovu gradu takvih je 13 posto.

Dio razvoda svugdje, pa tako i u ovom gradu, mučan je, iscrpljujući i dugotrajan proces. No svakodnevica za to ne mari, ali u Poreču su mislili na to pa su osigurali besplatnu psihološku pomoć. Kao psihologinja i psihoterapeutkinja, Basanić Čuš pomaže upravo i toj skupini ljudi, ponajviše su to žene. Od onoga kad završi brak još je teže kad završi loš brak jednako lošim i teškim razvodom. Psihički loše i izmučena u svakom smislu, jedna je žena morala naprosto nastaviti život, no porečka struka procijenila je da to nije dobro dok se tu ženu ne osnaži i ne popravi njezino narušeno zdravlje. I za to vrijeme ona ide na besplatnu psihoterapiju bez uputnica, čekanja termina..., ne radi puno radno vrijeme dok ne popravi zdravlje i Grad joj plaća stan.

– Nekada se jako dugo funkcionira u lošoj obitelji i u trenutku kad se dogodi težak razvod to nije prvo, nego tko zna koje nasilje po redu i tu je zdravlje već ozbiljno narušeno. Osnažiti roditelja najbolje je rješenje za dijete i zato moramo pomoći da se osnaže, dok se ne zaposle, i učiniti sve da se mogu sutra same brinuti i opstati sa svojim prihodima – opisuje ravnateljica Basanić Čuš. Sve što ona i suradnici sretnu na terenu, sve konkretne probleme i načine kako pomoći stanovnicima ovog grada, upućuju na gradsku vlast.

Najveći broj bodova

I na temelju njihova mišljenja, rada i stručnosti Poreč mijenja akte, prilagođava i uvodi nove lokalne politike, da tako kažemo, po mjeri svojih stanovnika. A to je rezultat timskog rada.

– Može se dogoditi da neka obitelj ima privremenu situaciju, neku izvanrednu potrebu i naravno da ćemo sufinancirati sve potrebe koje nisu opisane. Nerijetko je riječ o pomoći u odlasku s djetetom na pregled u Zagreb, nećemo čekati da se vrati naknada od HZZO-a, nego ćemo mi “uskočiti” s jednokratnom pomoći. Ako je dijete u bolnici, pomažemo nepovratnim iznosom da si roditelji nađu smještaj dok je dijete u bolnici. Ili, primjerice, ove godine jedna je majka imala dug za struju, naravno da smo ga platili. Tako smo i nakon ovog istraživanja i analiza, kada smo vidjeli da možemo odmah učinkovito djelovati, sve naše akte koji uređuju neka prava porečkih obitelji učinili osjetljivima na jednoroditeljske obitelji. Najbolji je primjer upis djece u vrtić kada jednoroditeljske obitelji dobivaju najveći broj bodova čime smo riješili jedan veliki problem. Kod odluke o učeničkim i studentskim stipendijama uvedeni su dodatni kriteriji, dodatni bodovi, kao i kod odluke o davanju stanova. Taj takozvani uvjet prihoda nije bitno da se samo to zadovolji za neka prava, ali smo ga, recimo, za jednoroditeljske obitelji udvostručili i u njega ne ulazi alimentacija. Kod nas je primarna gospodarska grana turizam i u vrijeme sezone imamo na gradskom kupalištu ljetni kamp za svu djecu, imamo i suradnju s Crvenim križem za djecu koja su dislocirana pa ih oni svaki dan prevoze sa svojim volonterima – opisuje ulogu Grada Tihana Mikulčić, viša savjetnica za društvene djelatnosti.

Ono što je ovdje jasno podvučeno jest da sve te mjere Poreča nisu nepromjenjive, kako se situacija u životima, u ovom slučaju jednoroditeljskih obitelji i samohranih roditelja mijenja, tako se prilagođava i reakcija Grada. Jasno im je, dakle, da ni uz najbolju volju i najveće znanje nijedan dokument ne može predvidjeti i taksativno nabrojati sve moguće scenarije. Stoga, osim spomenutih individualnih reakcija kada pomognu konkretnim potezom svojem stanovniku, oni i ove zapisane projekte i mjere dalje nadograđuju. Tako su, primjerice, proveli istraživanje o potrebi duljeg radnog vremena vrtića, koje je sada od 6 do 17 sati, te je oko 60 posto roditelja izrazilo potrebu da vrtići budu otvoreni do 19 sati pa će se i to primijeniti.

Nejednake mogućnosti

Kako objašnjava savjetnica Mikulčić, upravo na osnovi pokazatelja istraživanja osmislili su program kroz socijalno poduzetništvo i dali novčani poticaj za osnivanje obrta za dadilje. Time bi se omogućio i posao nekoj samohranoj majci i riješilo pitanje čuvanja predškolske djece. Dosad još nijedan od upita koje su imali, kaže, nažalost nije realiziran, a Grad bi takve obrte i dalje sufinancirao. Sve ovo skupa što smo čuli i vidjeli u Poreču bez sumnje ga čini gradom koji misli o svojim stanovnicima. Kako kažu naše sugovornice, cilj je i struke i politike ove lokalne zajednice imati zdravo stanovništvo. Pozitivan prirodni prirast njihova je, kažu, slatka muka, gradnja nove škole je pri kraju, a “na stolu” je i projekt uvođenja javnog gradskog prijevoza. Svjesni su, naime, i toga da, iako su mala sredina, ipak su svi ovisni o vlastitom prijevozu što je mnogima dodatni i veliki trošak. Sve to rade, kako kažu, jer socijalna osjetljivost znači prepoznavanje realnih potreba ljudi. Ima puno, napominju, političkih mjera “uđuture” za sve, i one kojima treba i kojima ne treba, što nije socijalna osjetljivost.

– Nejednake mogućnosti kreiraju i nejednakost u zdravlju. Istraživanja su pokazala da se u najranijoj dobi stvara temelj za kasnije zdravlje, svi ti hormoni stresa djelovat će i kasnije na zdravlje kad dijete odraste, a mi moramo dugoročno misliti na zdravlje. Zato kreiramo lokalni nadstandard za zdravlje, što ne postoji u sustavima države, nego u jednoj zajednici koja smisleno prepoznaje osjetljivost – poruka je iz Poreča koji inače nema prirez, u koji se doseljava puno ljudi, ponajprije u potrazi za sezonskim poslom, no od kojih mnogi tamo i ostaju jer im je cilj, naravno, i da ta sezona traje što dulje. Stoga iz Poreča već pozivaju na svoj božićni sajam...

Hrana koja će poboljšati vaš seksualni život

Poreč
1/8

Komentara 8

ZN
Znakovljenagrbu
13:07 22.06.2018.

Kaj, točno, znači biti - samohrani roditelj? Osoba koja se rezvede (od stolja i postelje) od druge osobe, ali druga osoba plaća alimentaciju? ... Osoba koja ode od druge osobe zbog "nepomirljivh razlika u karakteru" (a, ustvari, netko od te osobe pronašao si drugu osobu, tzv. ljubavnicu/ljubavnika)? ... Osoba koja ima drugu osobu, ali žive odvojeno "jer smo u 21. st., i svatko po danu ima svoj stan, po noći su skupa"? ... Osoba koja je u dogovoru s drugom osobom da žive odvojeno, jer se "više ne razumiju, i treba proći vrijeme da shvate što će dalje" ... Osoba koja je odlučila postati materom, ali da joj dijete rodi neka druga (jer kad je prva mogla, nije htjela, imala je "karijeru"..nije mogla naći adekvatnog jer "svi muški su svinje", a sad s 48 bi klinca iz Nazorove od 2 godine, da ga oblikuje prema svom modelu) ... Ili je, možda, samohrani roditelj perverzna krajnost (koja nam, sigurna sam, uskoro slijedi!): Osoba koja ima pesa za dijete, pa treba kabanice za pesa, natikače za šape, šlafruk za istog??? ... Kaj se mene dotikavlje, samohrani je roditelj udovac/udovica s djetetom/djecom, i takvima puna podrška: duhovna i materijalna, i svake vrste. Ajmo "samohrani", čekam minusiće i komentare kak sam "retroaktivni fašist katoliban lizač oltara zatupljena ovca" :))))))))))))))))

NE
nevjerujženikojalaže
13:05 22.06.2018.

čitajući sve nešto u pozadini mislim da je poreč negdje u inozemstvu.. svaka čast porečani, ovakvu hrvatsku trebamo !

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije