Pa konačno ste me uhvatili – kazao je policajcima David Berkowitz, koji je sam sebe zvao Samov sin, dok su ga policajci zvali “Ubojicom kalibra 44”, po oružju kojim je tijekom 70-ih godina prošlog stoljeća sijao paniku i smrt u New Yorku.
Jer Berkowitz je tog ljeta pucao u 13 ljudi, a ubio je njih šest. Ciljao je ponekad žene, ponekad parove, sve žrtve ubio je dok su sjedile u automobilu ili dok su hodale parkom. Prvo ubojstvo počinio je u ljeto 1976.
Tada je radio kao poštar, a dvije godine prije toga, 1974., vratio se iz Južne Koreje. Tamo je službovao kao američki vojnik, jer se u vojsku prijavio kao 18-godišnjak, nakon smrti majke, što ga je jako potreslo. Kada se otkrilo da je on Samov sin, njegovi susjedi i prijatelji bili su šokirani jer su ga svi doživljavali kao povučenog mladića.
Prve žrtve bile su mu dvije tinejdžerice koje su sjedile u vozilu ispred kuće jedne od njih. Jednu je ubio, drugu ranio. Tri mjeseca kasnije pucao je u par koji je sjedio u vozilu, a zatim i u dvije tinejdžerice koje su kroz park hodale kući. Policija ta tri slučaja nije povezivala, sve dok u siječnju 1977. ponovo nije ubio jedan par. Policajci su tada shvatili da svi ti događaji imaju jednu zajedničku stavku – u sve žrtve pucano je iz pištolja kalibra 0,44 milimetra, pa je osnovana posebna policijska jedinica čiji je posao biti uloviti tog ubojicu.
I dok ga je policija interno zvala “Ubojicom kalibra 44”, on je sam sebe zvao Samovim sinom. U sljedećim mjesecima Berkowitz je ubio jednu studenticu te je pucao na još jedan par u vozilu, a tada je policiji prvi put ostavio i pismo. Potpisao se kao Samov sin te ih je izazivao da ga ulove.
Takva pisma nađena su kasnije i na mjestima njegovih drugih zločina, a lov na njega bio je najveći lov na čovjeka u povijesti New Yorka. Tim je gradom u ljeto 1977. vladala panika jer je žrtva mogao biti svatko, a onda je Berkowitz počinio pogrešku koja će se pokazati fatalnom.
Kada je u srpnju 1977. napao još jedan par, pri čemu je muškaraca ubio, a ženu oslijepio, svjedok je malo nakon pucnjave blizu mjesta događaja vidio automobil. Sjetio se da je automobil imao parkirnu kartu, a taj je detalj policiji bio dovoljan da dođe do Berkowitza. Jer ustanovilo se da je na tom mjestu na taj dan i u to vrijeme bila izdana samo jedna parkirna karta koja je glasila na njegovo ime. Policajci su ga uhitili 10. kolovoza 1977., a on je tijekom ispitivanja priznao ubojstva.
– Da, ubio sam te ljude, no to mi je naredio moj susjed, a poruku mi je prenio njegov pas – tvrdio je Berkowitz.
Njegov pokušaj da se izvuče na ludilo nije prošao, jer je proglašen ubrojivim te je 1978. proglašen krivim za svako od šest ubojstva koja je počinio te za 1500 požara koje je u prethodnim godinama izazvao u okolici New Yorka. Dok mu je sudac čitao kaznu, kojom ga je za svako ubojstvo osudio na kazne u rasponu od 25 godina do doživotnog zatvora, Berkowitz je pokušao pobjeći. Točnije, pokušao je iskočiti kroz prozor sudnice koja je bila na sedmom katu, no taj njegov pokušaj spriječili su pravosudni policajci. S obzirom na to da su mediji vrlo iscrpno pratili njegovo suđenje, on je brzo postao “zvijezda” koju su mnogi željeli intervjuirati.
Tvrdio je da je bio dio sotonističkog kulta koji je vodio isti onaj susjed koji mu je preko psa naređivao da ubija, a kako je sve to bilo “zanimljivo” javnosti, mediji su mu uskoro počeli nuditi ogromne sume kako bi ispričali njegovu priču ili napisali knjigu o njemu. Zbog svega toga donesen je i tzv. zakon Samova sina, kojim je zabranjeno da osuđeni kriminalci imaju financijsku korist od priča, knjiga ili filmova koji su nastajali inspirirani njihovim zločinima.
Od kada je osuđen i zatvoren, Berkowitz je do 2016. 15 puta podnio zahtjev za pomilovanje i uvjetni otpust, no svaki je put odbijen.
U zatvoru je prešao na kršćanstvo te je napisao knjigu o svom zatvorskom životu, koju su na internetu objavili njegovi sljedbenici, a u toj se knjizi ispričao svojim žrtvama i njihovim obiteljima. U zatvoru je pisao i eseje u sklopu projekta koji je trebao pomoći studentima psihologije i kriminalistike da bolje shvate kako funkcioniraju serijski ubojice.
A kako je funkcionirao Berkowitz, možda se najbolje moglo iščitati iz njegovih riječi kojima je opisao što je osjećao kada je ubijao:
– Doslovno sam pjevao kada sam išao kući nakon ubojstva. Želja da ubijem te žene narasla je do takvih proporcija, a sav taj pritisak konačno je nestao kada sam povukao obarač. No taj pritisak nestao je samo na kratko vrijeme.
VIDEO Misteriozni ljudi - tko su zelena djeca, svjedokinja Kennedyjeva ubojstva...
