Za Veliki i Mali školj do prošle je godine malo tko čuo. Prvi je otočić površine 7211 četvornih metara, otprilike kao teren dugačak 80, a širok 90 metara. Površina je Malog školja 367 četvornih metara. Zbog dva otočića između poluotoka Pelješca i Kleka, granica Hrvatske s BiH opet je u političkom fokusu. Predsjedatelj Vijeća ministara BiH Adnan Terzić prošlog je tjedna grubo napao hrvatske vlasti te čak prijeti da će ih tužiti međunarodnoj zajednici.
Bosansku stranu, naime, ljuti što Hrvatska još nije ratificirala Ugovor o granici koji su tadašnji šefovi država Tuđman i Izetbegović potpisali još 1999. Ugovor pak nije ratificiran jer je Vlada u studenome prošle godine odlučila odgoditi potvrđivanje dok se ponovno ne razmotre dokumenti o prijašnjoj granici između dviju republika. Prema Tuđman-Izetbegovićevu ugovoru, granica bi išla sredinom zaljeva, a otočići Veliki i Mali školj pripali bi BiH, iako su po nekim povijesnim dokumentima još od 14. stoljeća hrvatski teritorij. Terzić je, čini se, izgubio strpljenje, što se može objasniti nadolazećim izborima u BiH. Ne vidim zašto Predsjedništvo BiH ne napravi jaku vanjskopolitičku ofenzivu da se RH pred međunarodnim faktorima predstavi kao zemlja koja ne želi ratificirati već potpisane ugovore zagrmio je u intervjuu Oslobođenju.
Nema kompromisa
Iako po mnogočemu specifičan, ovaj je insert iz dugogodišnje povijesti utvrđivanja hrvatskih granica i karakterističan. Nekoliko točaka na liniji bivših međurepubličkih granica bilo je i ostalo sporno. Mlade demokracije koristile su ih za unutarnjopolitičke potrebe obično s približavanjem izbora i za jačanje radikalnih političkih opcija. Između suprotstavljenih strana još se nije izjednačila razina iskrene želje za konačnim rješenjem i spremnosti na kompromis, bez kojih dogovor nije moguć. Svaka na svoj način, otvorene su po gruboj računici ostale četiri točke: granica s BiH oko Kleka, morska granica s Crnom Gorom uz poluotok Prevlaku, granica sa Srbijom uz Dunav te granica sa Slovenijom u Piranskom zaljevu i dalje prema otvorenom moru.
Jedan dan poruka iz BiH, drugi dan nešto slično tome iz Slovenije, i balkanski granični folklor tako se nastavlja iz godine u godinu, što nije omela ni činjenica da je Slovenija ušla u EU. Dapače, politički analitičari smatraju da Slovenija, s pozicije osnažene punopravnim članstvom, pojačava pritisak na Hrvatsku. Ciklično aktualiziranje spornih graničnih točaka u pravilu ne ometa normalan život građana na tim područjima i općenito dobru međudržavnu suradnju na svim drugim poljima. Čak i kad hrvatska policija iznosi tvrdoglavog Jožka Jorasa iz grabe za koju on misli da je slovenski teritorij, to zapravo biva zanimljivo samo slovenskim ekstremistima i kamerama zainteresiranim za bizarnosti.
Pomalo se zaboravilo kako je zapravo došlo do sporova kojima se i danas povremeno "nadahnjuju" političke elite u regiji. Čuvena Badinterova komisija potvrdila je načelo da granice bivših republika postaju međudržavne, ali pojedine etape tih granica ostale su nejasne, jer ni područja bivših katastarskih općina nisu bila svuda precizno utvrđena. Hrvatska je zbog toga sa SRJ još 2002. potpisala protokol o načelima za identifikaciju i utvrđivanje granica, prema kojem su obje strane trebale za sporne točke dostavljati dokaze, ali za granicu sa Srbijom kod Dunava to nije pomoglo. Druga strana nije htjela uzeti u obzir da granica ne ide sredinom Dunava, nego da se hrvatski teritorij na nekim mjestima proteže i preko rijeke. Hrvatska bi s granicom po Dunavu izgubila oko 11 tisuća hektara, na što nije mogla pristati. Iste 2002. riješen je status Prevlake, ali privremeno.
Da bi se UN-ovci povukli s poluotoka, postavili su uvjet da se dvije strane prije toga dogovore. Prevlaka je tako prepuštena Hrvatskoj, ali privremenim protokolom, a morska granica u Bokokotorskom zaljevu ostala je neutvrđena. Neki iskusni političari, međutim, procjenjuju kako za rješenje toga graničnog spora upravo sada nastupaju povoljnija vremena jer će Crnoj Gori biti u interesu da pred međunarodnom zajednicom i u tom smislu dokaže kooperativnost.
Samo arbitraža
Dogovaranje sa Slovenijom puklo je na granici u Savudrijskoj vali. Tekst ugovora, na brzinu parafiran u srpnju 2001., brzo je i otkazan jer ga nije prihvatila hrvatska Vlada, a kamoli Sabor. Tadašnji premijer Račan pismom je u rujnu 2002. obavijestio slovenskog premijera Drnovšeka da parafirani tekst ne može biti osnova za nastavak razgovora, a na jednoj od posljednjih sjednica njegove vlade, u studenome 2003., već je odlučeno da se Slovence pozove na arbitražu. Sanaderova je vlada također službeno pozvala Sloveniju na razgovore o iznošenju spora pred neku međunarodnu instituciju, ali od studenoga prošle godine nema odgovora.
Na hrvatskoj strani pak slovensko odbijanje arbitraže tumači se vrlo jednostavno nedostatkom pravnih argumenata.
