Najnovija afera bivšeg ministra obrane Damira Krstičevića, kako su to na izvanrednoj konferenciji za novinare nazvali SDP-ovi dužnosnici Arsen Bauk i Franko Vidović, prežvakava se već dulje od 19 godina. Tada su, naime, a nakon “Pisma generala”, objavljeni podaci o stanovima generala, uglavnom onih koje je hitno smijenio tadašnji predsjednik Hrvatske Stjepan Mesić, a pomno su odabrani “nepoželjni” generali (Domazet Lošo, Gotovina, Ćosić, Krstičević...), dok su izostavljeni često i njihovi susjedi koji su također dobili MORH-ove stanove pod istim uvjetima (Špegelj, Tus, Stipetić...).
Sada se tako na nišanu našao “pali” ministar Krstičević i njegov stan, koji se ne stavlja u kontekst prakse da su stanove prvo dobili na korištenje, pa potom otkupili deseci generala, stotine visokih časnika, pa i tisuće dočasnika i vojnika.
U vojsci male plaće
Dodjela stanova u vojsci je uobičajena stvar, to je bila i u bivšoj državi. Vojnici, naime, imaju relativno male plaće, karijera im traje kraće od radnog staža u drugim profesijama, uvijek postoji opasnost da će vojsku napustiti perspektivni kadrovi zbog puno boljih plaća, pa im se dodjeljuju stanovi. Generalima veći i bolji, vojnicima skromniji. U vrijeme kada je 1998. i 1999. Krstičević dobio prvo stan od više od 100 kvadrata u novogradnji na odličnoj lokaciji u zagrebačkoj Novoj Vesi, pa onda kada mu se obitelj povećala još jedan manji od 50ak, ukupno više od 160 kvadrata, on je bio najmlađi i najperspektivniji general Hrvatske vojske.
Umirovljen je u 32. godini političkom odlukom, pa je potom nastavio karijeru u informatičko-distribucijskoj firmi “M-san”. Krstičević je, što je sada predmet “afere”, poslije otkupio vojni stan(ove) po cijeni znatno ispod one tržišne. Kao i svi drugi u to vrijeme. Istina, njegovo je stambeno rješenje izvanserijsko (160 kvadrata), pa bode oči još i danas. SDP-ovi dužnosnici Arsen Bauk i Franko Vidović stoga su na presici pozvali Krstičevića da se očituje o medijskim napisima o njegovim stanovima i objasni kako to da je ono u što je Ministarstvo obrane Republike Hrvatske investiralo dva milijuna kuna poslije otkupio za samo 136 tisuća kuna.
Vidović je rekao da je vrlo razvidno da sve stvari oko stana jesu zakonske, ali se postavlja pitanje jesu li moralne. Od sredine do kraja devedesetih HDZ je diktirao pravila igre, koja su bila poprilično mutna, a po kojima je zbrinuto između 10 i 15 tisuća djelatnika MORH-a, naveo je, dodavši da je takvu praksu prekinuo SDP dolaskom na vlast. Zanimljivo, Vidović, inače Krstičevićev suborac, priznaje “da ovu situaciju vjerojatno ne bi ni potencirali da se ne najavljuje Krstičevićev angažman u 10. izbornoj jedinici kao nositelja (HDZ-ove) liste”. Krstičević je dakle postao “target” uglavnom zato što HDZ i dalje računa da će on biti nositelj njihove liste u središnjoj Dalmaciji.
I Vidović naime zna da su na jedak način zbrinute tisuće vojnika i časnika, pa i SDP-ov brigadir i bivši ministar Ante Kotromanović, primjerice. Službene brojke nisu nikada objavljene, no u proteklim desetljećima na sličan način otkupljeno je i do desetak tisuća stanova, a MORH i sada šalje na tisuće uplatnica za stanarine stanova koji su dani na korištenje vojnicima i časnicima Hrvatske vojske. Kojima su cijene za otkup, pa i znatno umanjene od tržišnih, bile previsoke da bi i oni otkupili stanove. Ministarstvo obrane ima i na stotine “kadrovskih” stanova, koji se daju na uporabu zapovjednicima i vojnicima zbog potrebe posla, ali ti se stanovi ne mogu otkupljivati.
Tomislav Ivić, državni tajnik, kojega je Vlada RH ovlastila da upravlja MORH-om nakon ostavke ministra, potvrđuje da se sve vojske svijeta trude stambeno zbrinuti svoje pripadnike, pa se to, na različite načine rješava i u Hrvatskoj vojsci.
– Stanovi su poticajne mjere, tako da su brojni visoki časnici zbrinuti stambeno na sličan način, a stanove MORH dijeli i danas, i dočasnicima i vojnicima – kaže Tomislav Ivić.
Predizborna priča
Umirovljeni general Pavle Miljavac, predsjednik Hrvatskoga generalskog zbora te negdašnji načelnik Glavnog stožera OSRH i ministar obrane upravo u vrijeme spornih otkupa stanova, kaže da je postojao Pravilnik o dodjeli stanova, postojala je stambena komisija kao i posebna mogućnost da ministar dodijeli nekome stan, koja se nije često koristila.
– Postojao je pomoćnik ministra zadužen za stambena pitanja, a komisija je radila prema pravilniku koji je potpisao još ministar Gojko Šušak. Prema tome pravilniku, visoki časnici, osobito iz Domovinskog rata, mogli su po povoljnim uvjetima kupiti, odnosno otkupiti stan, a to se odnosilo i na generale koji su u Hrvatsku vojsku pristigli iz JNA. Mnogi su generali dobili stanove na taj način, ali sve je bilo po zakonu – kaže Pavao Miljavac dodajući da je većina ljudi uzimala stan pod takvim uvjetima, no on osobno to nije želio.
– Iako sam imao pravo na stan veći od 150 kvadrata, u konačnici mogao sam si ga i sam potpisati, takvu sam mogućnost odbio. Naime, koncem 80-ih kupili smo stan u zagrebačkom Laništu, a imali smo i kuću pa sam mislio da nije zgodno da uzimam stan na taj način – kaže Miljavac.
Na pitanje treba li sadašnju hajku na generala Krstičevića pripisati predizbornim “aktivnostima” političkih oponenata, kaže da se to zakuhalo vjerojatno zato što bi Krstičević trebao biti nositelj ili na visokom mjestu liste HDZ-a u Dalmaciji.
– Izvukli su u toj priči samo Krstičevića iako su mogli izvući dosta generala. Ali ti su ljudi vodili operacije u Domovinskom ratu, bili su na visokim položajima i mislim da je bio red da ih se zbrine pod povoljnijim uvjetima – zaključuje.
Ča je ovo došlo, da čovik mora zaključiti da su išli u rat samo kako bi bolje gulili državu. I svi stavljaju ruku na srce, kad svira himna. Otimje se zemlja, minjaju se GUP prema pojedincima. Di živimo, gospe moja.II svi su sposobni, agencije , nafta, tuljani, građevine, zemljiđta..