Krajem prosinca navršit će se dvije godine otkako je Andrej Plenković najavio otkup dionica Ine od MOL-a, čime bi bio okončan mađarsko-hrvatski gospodarski brak sklopljen davne 2003. godine, pred kraj mandata Vlade Ivice Račana.
U posljednjih 15 godina taj je odnos prošao različite faze – od idile u prvim godinama suvlasništva do optužbi za prijevaru i osuda za najteži oblik korupcije, zbog čega je svojedobno u kontroverznom sudskom procesu osuđen bivši premijer Sanader.
Uz sve uspone i padove, odnos države i MOL-a u Ini, koji se posljedično reflektirao na međudržavne odnose dviju susjednih zemalja, trenutačno je u pat-poziciji u kojoj Mađari i dalje gospodare najvrednijim hrvatskim energetskim resursom, dok Hrvati drže mač nad glavama desetak ključnih ljudi mađarskog gospodarstva, koji čine – kako se to nedavno slikovito izrazio mađarski premijer Viktor Orbán – samu kremu tamošnje državne elite.
Kako je došlo do takve situacije, manje-više je poznato. Međutim, i dalje je velika nepoznanica, istovremeno i ključno pitanje na koji način i kada će se problem riješiti. Jer s aspekta obrane domaćeg nacionalnog interesa, bez obzira na to što je ustrajnost na zadovoljenju pravde preduvjet normalnog društva, nije ključno to što će se šef MOL-a Zsolt Hernadi naći na Interpolovoj crvenoj tjeralici, već činjenica da Hrvatska slabljenjem Ine i njenih naftnih rezervi i proizvodnih kapaciteta nepovratno gubi značajnu poziciju na energetskoj karti jugoistočne Europe. I zbog toga sve češće ostaje izvan ključnih energetskih tokova.
A to se upravo događa. Nakon što je Ustavni sud poništio pravomoćnu osuđujuću presudu u procesu Sanader-Hernadi, koja je bila temelj pravne argumentacije hrvatske strane u sporu s MOL-om, taj je slučaj danas daleko od epiloga.
Istovremeno, Vlada u dvije godine od najave nije pronašla ni konzultanta koji bi je savjetovao o mogućnostima, isplativosti i eventualnom modelu reotkupa dionica Ine kao i u traženju drugog strateškog partnera. A kad konzultanta i pronađe, pitanje je tko bi od renomiranih naftnih kompanija bio zainteresiran za ulazak u Inu. Dosad su konkretniji interes pokazivali Rusi, ali već se neko vrijeme u energetskim krugovima govori da su se i oni ohladili od te ideje.
U kontekstu rješavanja spora između Hrvatske i MOL-a Mađari su burno reagirali na ponovno podizanje europskog uhidbenog naloga za Hernadija, koji je optužen da je Ivi Sanaderu dao višemilijunski mito za preuzimanje kontrole nad Inom. Sudbina je htjela da se uhidbeni nalog reaktivira baš na dan kada je Večernji list objavio informaciju o skidanju mađarske blokade na ulazak Hrvatske u OECD i dolasku Viktora Orbána u bilateralni posjet Zagrebu.
Kako se radi o epilogu slučaja koji je inicirao zagrebački Županijski sud, Plenković se uvijek može pozvati na neovisnost pravosuđa i nemogućnost utjecaja na rad sudova, a temelji ustavnopravnog poretka vjerojatno su jasni i temperamentnom Orbánu.
Stoga se postavlja pitanje koliko su ozbiljne optužbe mađarskog premijera kada kaže da Hrvatska koristi represivni aparat za pritisak na Mađarsku, naročito u kontekstu činjenice da je Europski parlament u rujnu Mađarsku formalno optužio za teško kršenje vrijednosti na kojima se temelji Europska unija, čime je započeo kazneni postupak koji teoretski može završiti i oduzimanjem prava glasa u Vijeću EU.
Da je posrijedi proces izglađivanja mađarsko-hrvatskih odnosa, bilo je jasno kada su protiv takve odluke glasovali HDZ-ovi članovi Europskog parlamenta pa u tom kontekstu treba promatrati najavu Orbánova dolaska u Zagreb i zeleno svjetlo za hrvatski ulazak u društvo ekonomski najrazvijenijih zemalja svijeta.
Međutim, Mađare žulja jedna druga stvar u čitavoj priči, a to je sumnja da službeni Zagreb kaznenu prijavu koju je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) podigla 2011. godine protiv 11 uglednih mađarskih gospodarstvenika povezanih s MOL-om koristi kao sredstvo prisile u postupku rješavanja spora oko Ine.
U Hrvatskoj pomalo zaboravljena kaznena prijava, Mađarima je i dalje trn u oku jer do danas nije odbačena, što znači da u svakom trenutku može biti prihvaćena. Ne ulazeći u opravdanost kaznene prijave i čvrstoću Hanfinih dokaza da je MOL manipulirao tržištem dok je preko trećih osoba kupovao dionice Ine, čak i za hrvatske pravne standarde zloguko zvuči činjenica da se sedam godina „provode izvidi“ u slučaju zbog kojeg je svojedobno s čela Hanfe morao odstupiti Ante Samodol.
Argument Mađarima u najnovijim optužbama na račun Hrvatske može biti i činjenica da USKOK od podizanja kaznene prijave dvije godine nije ništa poduzimao, a onda je 2013. od policije zatraženo da se provedu predistražne radnje koje, eto, traju sve do danas.
Upravo su u rujnu te godine započeli pregovori između predstavnika tadašnje Milanovićeve vlade i MOL-a o Ini koje je u ime Mađara predvodio jedan od najmoćnijih tamošnjih gospodarstvenika Sándor Csány. Nakon razgovora s Vladom oko Ine, Csány je poslijepodne proveo u policiji odgovarajući na pitanja istražitelja. Negdje u to vrijeme Županijski je sud, na zahtjev USKOK-a, odredio istražni zatvor za Hernadija, za kojim su uskoro raspisani crvena Interpolova međunarodna tjeralica i europski uhidbeni nalog.
Otad do danas odnosi s Mađarima, začinjeni jednom izgubljenom i drugom neizglednom arbitražom, imaju silaznu putanju čije se zaustavljanje tako skoro ne nazire. Kao što obično biva u životu, od lošeg braka koristi nema ni jedna strana, a štetu snosi dijete. U ovom slučaju Ina.
POGLEDAJTE VIDEO: Nova ravnateljica USKOK-a Vanja Marušić
