Dok se po Zagrebu ništa gotovo nije gradilo, a s vremena na
vrijeme tek nešto kopalo zbog kakve puknute cijevi, građani
bi se šalili da radnici traže diplomu jednog tada poznatog
političara. Dugovječni je drug izredao sva mjesta na
tadašnjem političkom vrhu pa su se ljudi u to vrijeme
službenog ateizma rugali da "još nije jedino bio papa".
Čovjek je bio narodski bistar, ali je bio "šuster" pa se
često u vicevima aludiralo na njegovu neobrazovanost. Zločesti
šaljivci čak su od njegova susreta s tadašnjim
američkim predsjednikom napravili vic govoreći da je Amerikančevo
predstavljanje "Buš" prepoznao kao
domaću kajkavštinu, odgovorivši: "Bum!"
Danas, u vrijeme demokracije, o moćnim političarima nema viceva. Zar
samo zato što su obrazovaniji od nekadašnjih?
Da je nekadašnji komunistički političar želio fakultetsku
diplomu, sigurno bi je imao. Koji bi to fakultet, pozivajući se na
"sveučilišnu autonomiju", odbio "izići ususret poznatom
drugu" da je on to zatražio? Ali nije. Taj se nekoć moćni političar, a
već dugo vremešni umirovljenik, ili osjećao dovoljno jak i
bez diplome ili je bio dovoljno pošten da si je uskrati. A i
u njegovo je vrijeme bilo "drugova" koji su se, ne
pocrvenjevši dodatno, "ogrebli" za neku fakultetsku diplomu.
Ako je bila dovoljno politički utjecajna i ljudski besramna, svaka si
je sirovina mogla priskrbiti takav dokument. Kada se vlast promijenila,
nije se promijenilo i takvo ponašanje. Ali se uz nj pojavilo
i povremeno krivotvorenje prošlosti. Možda podjednako
vlastite i tuđe. Pa i akademske. Najednom je nestalo gotovo svih
dotadašnjih "uvjerenih marksista"! Ispada da je valjda
naš jedini marksist bio pokojni Stipe Šuvar!
Od hrvatske samostalnosti afera "lažni magistar" zasjenila je sve druge
pokušaje i uspjehe naših aktualnih političara da
na mala vrata dobiju akademsku svjedodžbu. A nije da ih nije bilo.
Naprotiv. Pa osvjedočili smo se da je niz donedavnih
"šustera" ili tzv. vječnih studenata najednom posto
vlasnicima fakultetskih diploma. Danas se iščuđavamo
što su osobito revni minijaturisti javnoga lika Đurđe
Adlešić svemu dodali da je studirala i na zagrebačkom
Filozofskom fakultetu. A oni još revniji da je jedan predmet
i diplomirala. Na kraju je izašlo da ima diplomu
Pedagoške akademije iz Banje Luke! Vjerojatno su se toj
javnoj blamaži smijali i oni koji imaju slične "papire" jednako
"renomiranih" škola i fakulteta. A u vrijeme socijalizma u
tom je rangu bio i tadašnji mostarski Univerzitet "Džemal
Bijedić", na čijoj ogradi kažu da je pisalo: "Svrati, putniče, i
završi fakultet!"
Kada bi se danas radila neka petnaestogodišnja revizija tko
prije ulaska u politiku nije imao formalnu akademsku naobrazbu te kada
ju je i gdje potom stekao, to bi bilo za nekog novog Fadila Hadžića. Pa
još je mnoštvo svjedoka koji su godinama radili s
političarima koji tadašnjim kadrovskim službama nikada nisu
donijeli diplomu, a onda su, dospjevši u politiku,
"svratili" i završili fakultet! Donedavno se baš
i nije čulo gdje je tko javno znan završio faks
ako to pak nije bio Beograd, a nekoga se željelo diskvalificirati. Sada
se pak Zlatko Kramarić čudi što su neki iznenađeni da je on
doktorirao u Novom Sadu! O osebujnom Milanu Bandiću, koji grad
prekopava uzduž i poprijeko, ne pričaju viceve kao o njegovu davnom
prethodniku. Ali se stalno prepričava i "jamči" da je
"završio ONO i DSZ, a ne politologiju, kako se hvali". Kao
da bi Bandiću, da nije još za "crvenog mraka" diplomirao na
tadašnjem Fakultetu političkih nauka, bilo teško,
nakon ulaska u politiku, negdje "svratiti i završiti
fakultet"! Pa koliko je takvih. Ono što nije činio
nekadašnji postolar, učinili su poslije mnogi
šegrti.
BIJEDA POLITIKE
