- Radio sam u odvjetničkom uredu Branka Škarice, a on me je u rujnu 2004. pozvao te mi je rekao da bi za Vladimira Šelebaja trebalo osnovati trgovačko društvo Core media. Kazao je da bi u tom društvu Šelebaj bio samo direktor i to na način da se ne vidi da je on pravi osnivač. Pristao sam jer je to trebalo biti samo formalno. Rečeno mi je i da bi trebalo sklopiti i tajni ugovor, na što sam također pristao jer to nije bilo u suprotnosti sa Zakonom o trgovačkim društvima. Ured Škarica i partneri pripremio je dokumentaciju za za osnivanje tog trgovačkog društva, u čemu nisam osobno sudjelovao, a predočen mi je i tajni ugovor prema kojem su Vladimir Šelebaj i Dijana Čuljak imali po 50 posto udjela u Core mediji. Potpisao sam sve primjerke ugovora, odnio sam ih Šelebaju, a jedan primjerak je ostao kod mene - iskazivao je Vladimir Mamić, inače odvjetnik, svjedočeći na zagrebačkom Županijskom sudu u nastavku suđenja bivšim supružnicima Šelebaj - Čuljak te ostalim optuženima u aferi Core media.
Pojasnio je da je s vremenom odlučio osnovati svoj odvjetnički ured, te je odlučio raskinuti taj ugovor, smatrajući da više nema potrebe za takvim angažmanom. Mamić je pojasnio da je raskidanje ugovora potrajalo sve do ljeta 2007. kada je vlasnik Core medije postao Digitel. Dodao je i da ga je u ljeto 2008. Šelebaj zamolio da mu vrati ugovor, što je i učinio. Kako je svjedok u istrazi iskazivao da je Šelebaj na njega radio pritisak da mu vrati ugovor, što sada nije spominjao, upitan da to pojasni, svjedok je kazao:
- Ne iskazujem sada drugačije no tada, no tada sam detaljnije govorio. Šelebaj mi je govorio kako je D. Čuljak novinarka, te kako bi saznanje da postoji takav ugovor nanijelo štetu i njoj i njezinoj karijeri, te bi u konačnici mogla ostati i bez posla. Kada sam govorio o tome da je Šelebaj na mene radio pritisak, mislio sam da me učestalo zbog povrata tog ugovora zvao - kazao je Mamić.
Upitan je li mu bilo pojašnjeno zašto je Dijana Čuljak član tajnog društva, svjedok je odgovorio:
- Ne, a ja nisam ni pitao. Smatrao sam da je to zbog toga što su bili u braku pa je bilo normalno da zajedno imaju udjele.
Nakon njega je svjedočio Branko Škarica, koji je pak kazao, kako suprotno Mamićevim navodima, za Šelebaja nije obavljao nikakve odvjetničke poslove.
- Nije točno da sam Mamića nagovarao da sudjeluje u osnivanju Core medije, on je to učinio na svoju ruku i tako mi je na neki način oteo klijenta. U to sam vrijeme dogovarao sa Šelebajem jedan poslovni plan, vezano za poslovanje s naftom i nekretninama, pa sam u tu svrhu 2003. osnovao društvo Patrimonium. Godinu dana kasnije sam svoj udio prenio na Šelebaja, a sačinili smo ugovor o tajnom društvu, gdje sam formalno ja bio vlasnik, a stvarno on. On nije htio da se to zna, jer se tada razvodio od svoje prve supruge, pa nije htio povećati svoju bračnu stečevinu - pojasnio je svjedok.
Dodao je i da nisu točne Mamićeve tvrdnje da je ugovor o osnivanju Core medije ili bilo kakva dokumentacija vezano s Core medijom potpisan u njegovom uredu, u koji je tvrdi Škarica, Mamić prestao dolaziti u travnju 2004., iako je do listopada 2004. primao plaću. Svjedok je kazao i da je točno da je on potpisao aneks ugovora kojim je Šelebaj prenosio 50 posto udjela Core medije na Dijanu Čuljak.
- To sam potpisao jer me Šelebaj to zamolio. Kazao je da se tako hoće riješiti pritiska koji je na njega radila D. Čuljak, s kojom je u to vrijeme živio. Ona se htjela osigurati, a ja u tome nisam vidio ništa loše - kazao je Škarica.
