Mnogi su se čudili zašto je međunarodna zajednica na posljednjim izborima u Srbiji blagonaklono promatrala poraz liberala i povratak “reformiranih” radikala. Njihovi miljenici brzo su postali bivši jastrebovi Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Znali su stranci da samo nacionalisti imaju legitimitet Srbima reći: “Izgubili ste Kosovo”. Takvo što umjereni Boris Tadić nikada ne bi smio izustiti.
Velikosrbi su vjerovali da će zauzvrat dobiti teritorij u BiH. Lider SNSD-a Milorad Dodik davao je nadu najavljujući referendum o odcjepljenju Republike Srpske. Za svoj projekt tražio je i potporu Rusije. Ta privrženost Moskvi smetala je Zapadu, osobito jer je Dodik svoju bliskost s Putinom naglašavao u vrijeme ukrajinske krize. Stoga stranci već odavno traže nove miljenike unutar srpskog naroda u BiH. Pronašli su ih u onima koje su prije dva desetljeća rušili upravo Dodikovim SNSD-om. Na scenu se, naime, opet vraća Karadžićev SDS.
Preksinoć, dok su se Katalonci (neobvezno) izjašnjavali o odcjepljenju od Španjolske, vodeće bošnjačke stranke na čelu s Izetbegovićevim SDA u Sarajevu sa SDS-om potpisale su sporazum o državnoj vlasti s kojom će graditi cjelovitu BiH. Poslali su poruku Dodiku: “Ne računamo na tebe”. Odjednom nikomu nije smetalo što je za pregovaračkim stolom u Predsjedništvu BiH sjedio i Cicko Bjelica, čovjek s američke crne liste koji i danas veliča haaškog optuženika Radovana Karadžića. I što je u Parlament RS-a kao kandidatkinja SDS-a ušla Karadžićeva kći. Nitko se više ne sjeća ni rata. Znaju stranci da samo izvorni nacionalisti mogu Srbima reći: “Izgubili ste i Republiku Srpsku”. Takvo što Dodik nikada niti bi htio niti smio.
Međutim, uklanjanje Dodika kao izbornog pobjednika u RS-u neće biti nimalo lako. Najlakše će to biti na državnoj razini. Koja Dodiku i nije prevažna. Bitna mu je entitetska vlast. Tu je stvarni život. I moć. Za o(p)stanak osigurao je krhku većinu. Ima jednu ruku više. Osim toga, odnio je pobjedu u predsjedničkoj utrci.
Unatoč Dodikovoj liderskoj poziciji, Njemačka i Velika Britanija, uz potporu Amerike, žele provesti nove reforme bez “ruskog igrača”. Kao partnere, uz Komšićev DF i Radončićev SBB, vide tri nacionalne stranke: SDS, SDA i HDZ BiH. U pregovore za sastavljanje nove vlasti krenuli su neiskreno. Bošnjačko-srpska koalicija dogovorena je iza leđa hrvatskih stranaka. S jasnom porukom: “Izbacujemo Dodika, a matematički možemo i vas”. Zaboravlja se da bi time opet bila izigrana njihova većinska izborna volja. Slično kao prije četiri godine. Izgledalo je da se ovaj put to neće dogoditi. Partnerstvo su proteklog tjedna dogovorili SDA i HDZ na svim razinama. Nedjeljnim načinom dogovaranja sa SDS-om to je dovedeno u pitanje.
Teško će se s ovakvim neiskrenim novim-starim pristupom brzo uspostaviti stabilna vlast, a još teže provesti reforme i izgraditi povjerenje. A nema više vremena za čekanje. U trenutku kada Europa obilježava četvrt stoljeća od rušenja Berlinskog zida, BiH ima veliku priliku srušiti neke unutarnje manje ili više vidljive zidove, a EU ukloniti onaj zid koji BiH odvaja od ostatka europske obitelji. Koji je na granici s Hrvatskom dug tisuću kilometara.
Stoga su Njemačka i Britanija nakon šest izgubljenih godina odlučile BiH dati još jednu priliku. Žele da se BiH ubrzano priključi EU. Pokrenuli su inicijativu sličnu onoj koju je nedavno predložila Hrvatska. Kako bi krenuli u njenu realizaciju, ultimativno su zatražili od novoizabranih bh. političara pismeno prihvaćanje obveza u provedbi institucionalnih reformi. A one su, prije svega, izgradnja stabilnih institucija koje će osiguravati demokraciju, vladavinu prava, poštovanje ljudskih prava, zaštitu manjina i funkcionalno tržišno gospodarstvo. Ovom inicijativom Berlin, London, Bruxelles i Washington zaboravljenu BiH opet su vratili na svjetsku pozornicu. Kao uoči Daytona kada su zaustavili rat, dva desetljeća poslije kreću u bitku za izgradnju normalne države koja može biti članica EU i NATO-a.
I sada, kao i onda, za taj projekt treba “smekšati” Srbe. Dayton je uime njih mogao i smio potpisati jedino Milošević. Ulazak u euroatlantske integracije mogu pokrenuti samo njegovi nasljednici. U BiH se pripremaju za preuzimanje vlasti, u Srbiji je već imaju. Stiže im i pojačanje iz Haaga. Šešelj im je vruć krumpir zbog kojega će morati biti još kooperativniji. Ideolozi velike Srbije nakon nedosanjanih snova uskoro će svom narodu morati reći s obje strane Drine: “Bit ćemo zajedno tek kada se BiH, Srbija i Kosovo nađu u EU”.
Sad odjednom nema komentara od strane "dušebrižnika" koji su svaku suradnju Hrvata s Dodikom smatrali gotovo pa nacionalnom izdajom. A sad se jako dobro vidi da su oni cijelo ovo vrijeme govorili protiv Dodika kako biga izgurali s vlasti i na vlast vratili Karadžića. A zanimljivo je i da je Nino Raspudić, koji svakako bolje poznaje političke prilike u BiH od raznih "dušebrižnika" nedavno u jednom tekstu napisao kako je Karadžićev SDS stranka koja se zalaže za veću suradnju s Muslimana iza leđa Hrvata i na račun Hrvata dok je Dodikov SNSD više za suradnju s Hrvatima protiv muslimanskog unitarizma i majorizacije. Dakle, svi oni koji će sebe prepooznati u ovome nek znaju da su gurali kotač povijesti unatrag i vratili ga natrag na 2. kolovoz 1991. godine i muslimansko-srpski "historijski" sporazum Karadžić-Filipovićkad su Muslimani izdali Hrvate i s njima dogovorili pakt o nenapadanju za vrijeme dok Srbija vrši agresiju na Republiku Hrvatsku. Sad se pogledajte u ogledalo a onda se odite u kut malo stidjeti!!