Osim onih koji kupuju grah za ručak ili paprike za zimnicu, po tržnici bazaju još dvije vrlo zanimljive vrste ljudi. Jedni traže zdravu hranu: integralne žitarice, soju, med i netretirano povrće. Drugi traže hranu koja pruža užitak: kavijar, školjke, tartufe, egzotične začine.
Ti su ljudi, vidite, slika i prilika našega vremena. Oni su poslušali stručnjake, i to ih je dovelo tu gdje su sad: da odlazak na plac shvaćaju kao silno odgovornu misiju. Jer, doista, u novinama svaki dan možete pročitati mudre savjete o tome kako treba živjeti.
Pri tome vam jedni govore: živite zdravo, pazite što jedete, izbalansirajte proteine i ugljikohidrate, ne pretjerujte ni u čemu, pa ćete živjeti dugo, ili bar znatno duže nego što biste inače živjeli. I usput vam nude recepte za pripravu hrane i programe dijete za mjesec dana.
Drugi vam govore: uživajte u životu, nemojte propustiti da kušate sve što možete kušati, koristite sve blagodati punoga stola. Dakako, i oni vam nude recepte, ako hranu želite spremati sami, ili adrese dobrih restorana, ako želite da vam jelo pripravljaju drugi.
A najvažnije je to što postoje još i treći stručnjaci - i oni, dakako, s titulama - koji svemu tome daju ideološku podlogu. Oni vam govore o tome kako morate misliti o sebi, raditi na sebi, kako se morate koncentrirati na to da vlastiti život uljepšate i unaprijedite, kako, zapravo, i ne smijete imati nikakve druge brige, osim brige o vlastitoj dobrobiti. Oni vašoj prirođenoj egocentriji nude filozofski temelj.
Tu ideologiju onda jedni ljudi tumače tako da se bacaju na zdravu prehranu i na razne vrste istočnjačke gimnastike, a drugi opet tako da većinu svojega vremena troše na to da ili kupuju hranu, ili je pripremaju, ili je jedu. Rekao bi čovjek da su te dvije vrste ljudi otišle u posve suprotnim smjerovima.
A zapravo nije tako, i to se dobro vidi upravo na tržnici. Jer, jedni i drugi često se susretnu, i stoje rame uz rame, pred jednom istom tezgom, na kojoj se nalazi, recimo, blitva iz Podstrane ili mladi sir iz Zlatara, jer te su stvari u isto vrijeme i zdrave i fine. Njihovi različiti putevi dovode ih na isto mjesto.
Zato mi pada na pamet da to možda i nisu dvije skupine, nego samo jedna. Možda, naime, jedni isti ljudi neko vrijeme jure za užicima i prejedaju se, a onda prijeđu na zdravu hranu i gladuju, kako bi skinuli kile i popravili šećer i tlak.
Zapravo, kad se malo bolje promisli, to i jest najvjerojatnije: u većini ljudi istodobno žive i asket i hedonist, pa se stalno bore, i čas jedan, a čas drugi odnosi pobjedu.
I, eto zašto su ti ljudi slika našeg vremena: kao i oni, i ono je pomalo shizofreno.
