Bošnjački politički vrh tijekom rata ignorirao je ubojstva i pljačke koje su u središnjoj Bosni učinili pripadnici Armije BiH ojačani mudžahedinima. Šiberovo upozorenje Izetbegoviću i Haliloviću: zaustavite pljačku i kriminal u vrhu Trećeg korpusa Armije BiH koji želi sukobe sa HVO-om. Osim etničkog čišćenja prostora središnje Bosne od hrvatskog i srpskog stanovništva, motivi pripadnika Trećeg korpusa Armije BiH i arapskih državljana, koji su se kao dobrovoljci tijekom rata borili u njihovim redovima, bili su i pljačka hrvatske i srpske imovine te izazivanje sukoba s Hrvatskim vijećem obrane.
Nedvojbeno to potvrđuje pismo koje je 25. lipnja 1993. godine tadašnjem predsjedniku Predsjedništva R BiH Aliji Izetbegoviću i zapovjedniku Centra vrhovnog zapovjedništva Armije BiH, Seferu Haliloviću, uputio tadašnji Halilovićev zamjenik Stjepan Šiber. Spomenuti dopis bio je zapravo Šiberov apel Izetbegoviću i Haliloviću da ne samo zaustave ubojstva hrvatskih i srpskih zarobljenika i civila u središnjoj Bosni, već i pljačku i kriminal koji, piše Šiber "caruju Trećim korpusom Armije BiH" kojem, piše dalje Šiber, nije cilj pobjeda srpskog agresora već izazivanje sukoba s Hrvatskim vijećem obrane.
U svome dopisu Šiber navodi slučajeve da pripadnici Armije BiH čak odbijaju ići na položaje gdje se više nema što pljačkati te su nužne kadrovske promjene u vrhu Trećeg korpusa. Uz kriminal i pljačku koja je u većini slučajeva završavala likvidacijom žrtava, Šiber je od bošnjačkog vojnog i političkog vrha u lipnju 1993. tražio i izoliranje "vjerskih jedinica" iz Trećeg korpusa.
Mudžahedini koji maltretiraju, pljačkaju i ubijaju čak i lokalno muslimansko stanovništvo u Mehuriću pokraj Travnika ako im otkažu poslušnost, odgovorni su za strijeljanja 35 Hrvata u selu Bikoši u travničkoj općini, 30 Hrvata u zeničkom selu Šušanj te još 50 osoba hrvatske nacionalnosti u blizini Mehurića, upozoravao je svojedobno Šiber. Sva ta ubojstva dogodila su se u lipnju 1993. godine, a neke postrojbe Armije BiH čak su bile prisiljene čuvati hrvatske i srpske zarobljenike od "Brigade smrti", kako su svoju dobrovoljačku postrojbu nazvali arapski borci i lokalni muslimani koje su za novac vrbovali u svoje redove.
Među izgredima koje je napravila "Brigada smrti" Šiber spominje i slučaj pucnjave njezinih pripadnika na vozila Unprofora koja su 22. lipnja kroz Travnik osiguravala članove Komisije za razmjenu ratnih zarobljenika. Sva kasnija događanja, prije svega nastavak ubojstava i pljački u središnjoj Bosni, dokaz su da je Šiberovo upozorenje tadašnjem bošnjačkom vojnom i političkom vrhu ostalo samo mrtvo slovo na papiru.
