Tamni policijski automobil malo poslije 14 sati danas je stigao pred požeški Matični ured i dovezao zatvorenicu kako bi izrekla sudbonosno “da”. Iz automobila je izašla Marija Bošnjaković (71) koju je s nestrpljenjem, dotjeran, u crvenom odijelu, čekao njezin vršnjak Šime Rogić.
Osuđenica za ubojstvo sestre (2008. godine) stala je pred svog mladoženju osuđenog silovatelja, kradljivca i napasnika. Zatvorska službenica koja ju je dopratila iz Kaznionice gdje služi desetogodišnju zatvorsku kaznu, zabranila je Šimi da joj priđe i dotakne je.
Godine po robijama
Nekoliko minuta poslije, pod strogim zatvorskim pravilima ponašanja, Marija i Šime obvezali su se na vjernost. Nakon toga su se uputili u Kaznionicu gdje su mogli provesti malo zajedničkoga vremena.
Šime Rogić, rodom iz sela Popovići kraj Benkovca, prvi je put obećao brak Mariji prije više od pola stoljeća. Marija je živjela u selu kraj Siska, a putovi su im se prvi put ukrstili kad je Šime kao 17-godišnji soboslikar došao raditi u taj kraj. Drugi im je susret bio tužan. Odlučio je Mariju potražiti kad je ugledao njezinu sliku u novinama uz tekst da joj se sudi za ubojstvo sestre.
– Sreli smo se na ulici. Bila je lijepa, a ja oduvijek volim lijepe žene. Prišao sam joj, pitao ima li dečka. I tako je počelo... Živjeli smo zajedno dvije godine. Obećao sam joj brak, ali mi nije bilo na pameti da se njome oženim. Varao sam je s mnogim djevojkama i bez ‘zbogom’ otišao u Francusku – prisjetio se danas Šime koji kaže kako je kao trogodišnjak završio u dječjem domu, odakle ga je izbavila Biserka Petković i odgojila kao svoje dijete.
– Ocu se u ratu izgubio trag, a majka me je pokušala objesiti – kaže Šime čija se odabranica, nakon što ju je napustio, dva puta udavala. Od prvog se muža Marija razvela, a drugi je umro. I Šime se ženio, kaže, tri puta. Kad mu je bilo 20 godina, oženio se djevojkom sa Cresa. No ostavila ga je nakon osam godina braka.
– Tada sam bio čestit građanin, radio sam u brodogradilištu. Ali, čula je da sam zbog krađe bio u zatvoru i nije željela živjeti s kriminalcem – prisjetio se Šime. Nešto kasnije u Rijeci u njegov je život ušla Ruskinja Marijana. No nemiran je duh Šimu odvojio od nje i sina nakon deset godina braka. Opet je otišao, kaže, u Francusku gdje je u Toullonu upoznao bivšu časnu sestru Žiži.
– Vjenčali smo se, dobili kćer Nives, imam i unučicu Lauru. No Žiži, s kojom sam, želio provesti cijeli život, poginula je u prometnoj nesreći.
Iako se više puta ženio, Šime nikad nije živio mirno. Neprestano je bio u sukobu sa zakonom.
– Ja sam visokokvalificirani majstor krađa, nema stvari koju ne mogu ukrasti. Kada mi je bilo 20 godina, u jednom sam danu opljačkao tri zlatarnice i tako završio na Golom otoku – ne krije Šime svoju prošlost. Tamo je, kaže, proveo deset godina.
– Kazne sam izdržavao u Staroj Gradiški, gdje sam upoznao Stipu Mesića i Vladimira Šeksa, pa u Lepoglavi – objašnjava Šime koji tvrdi kako je na robijama proveo 17, a ne 45 godina. O svemu će tome, dodao je, napisati knjigu.
U rujnu 2008. Šime Rogić osuđen je na pet mjeseci zatvora jer je prijetio smrću benkovačkom gradonačelniku Mirku Erstiću.
U proljeće te godine optužen je i za sprječavanje policajca u obavljanju dužnosti, a za trajanja suđenja prijetio je i vrijeđao novinare. Bio je osuđivan za silovanje i za krađe.
Budi hrabra, uzet ću te
– Mariji sam odlučio pružiti moralnu potporu. Podsjetio sam je kako smo nekada ljubovali.
Potom sam je posjetio i u zatvoru. Iako su godine prošle, još mi je bila lijepa. No sad je gledam na drugi način, kao utučenu osobu punu kajanja zbog onog što je učinila i kojoj treba pomoći. Viđao sam je nekoliko puta, a onda sam odlučio ispuniti obećanje koje sam joj dao kad smo bili mladi.
Rekao sam joj: “Marijo, budi hrabra. Vjenčat ćemo se i nećeš biti sama.” Odmah je odgovorila: “Može” – priča Šime koji je nakon pola stoljeća ispunio obećanje.
U kući kumova Požežana Ivanke i Milana Urvan noć uoči vjenčanja Mariji je napisao zavjetno pismo: “Draga moja ženice Marijo. Zaboravi prošlost i ne prisjećaj se ničega iz ranijeg života. Od danas živimo novi život i s Božjom milošću doći će nam bolji i veseliji dani.”
Ma našla krpa zakrpu!!!