Na prvim demokratskim izborima u Poljskoj, 4. lipnja 1989., kandidati sindikata Solidarnost dobili su većinu glasova. Taj događaj i izbor utemeljitelja i vođe Solidarnosti, Lecha Walese, za predsjednika Poljske u prosincu 1990., bili su kruna djelovanja sindikata, koji je zapravo bio politički i društveni pokret, snaga koja je imala odlučujuću ulogu u izlasku Istočne Europe iz komunizma.
Veliki radnički štrajk u brodogradilištu „Lenjin" u Gdanjsku, u kolovozu 1980., čiji je jedan od vođa bio 37-godišnji električar Lech Walesa, bio je uvod u osnivanje, u rujnu iste godine, neovisnog sindikata Solidarnost. Bio je to prvi sindikat u istočnom bloku koji nije nadzirala komunistička partija, a zauzimao se za društvene i političke promjene prema liberalizaciji i demokratizaciji države. Već dogodine vlast je pokušala ugušiti Solidarnost proglasivši izvanredno stanje, koje je potrajalo do 1983. godine. Solidarnost je zabranila, a vođe uhitila i internirala. No, Poljska, izrazito katolička zemlja, s više od trideset milijuna stanovnika, osnažena time što je 1978. Poljak postao papa, bila je pretvrd orah i za vlast u Varšavi i za njihove naredbodavce u Moskvi. Svijet su obilazile fotografije desetaka tisuća radnika koji u komunističkoj zemlji prosvjeduju klečeći i moleći se Bogu. S takvom snagom i općenarodnim pokretom vlastodršci, s čovjekom ledena izraza lica, generalom Wojciechom Jaruzelskim na čelu, nisu se mogli obračunati. Na kraju su bili prisiljeni pregovarati sa Solidarnosti, a njezina zabrana je ukinuta. Na prvim, neki kažu, „poluslobodnim" izborima 1989., održanima zahvaljujući do tada već bitno promijenjenim okolnostima, ponajviše pojavi Gorbačova u SSSR-u s njegovom „perestrojkom" i „glasnosti", član Solidarnosti Tadeusz Mazowiecki postao je predsjednik koalicijske vlade.
Lech Walesa, vođa Solidarnosti i simbol cijelog pokreta, bio je u prosincu 1981. zatvoren, a pušten je dogodine u studenome. Izišavši na slobodu, nastavio je ilegalno oporbeno djelovati. Snažan vjetar u leđa njegovoj životnoj ideji bila je Nobelova nagrada za mir, koja mu je dodijeljena 1983. godine. Novi veliki štrajk u gdanjskom brodogradilištu vodio je 1988. i upravo nakon toga pregovaralo se s vlastima i legalizirana je Solidarnosti, a potom održani i demokratski izbori.
Nakon što je postao predsjednik države, Walesa je to ostao do 1995., a njegov ponovni pokušaj 2000. bio je debakl – dobio je jedan posto glasova. Dok je bio predsjednikom, Poljska je poduzela političku i gospodarsku liberalizaciju, ali su Walesu kritizirali zbog autoritarnog vladanja.
I nakon silaska s predsjedničke funkcije dobivao je mnoge počasti u svijetu, ali kod kuće su ga pratile optužbe da je 1970-ih bio doušnik tajne policije zvan Bolek. Poljski je sud 2000. godine objavio da su Walesina negiranja tih optužaba istinita, a lani u studenome Walesa je tužio, sada pokojnog, predsjednika Lecha Kaczynskog zbog ponavljanja tih tvrdnji.
Izisli iz komunizma i usli .....GDJE?