Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci potvrdilo je 29. svibnja optužnicu protiv Srđana Smojvera zbog lanjskih prijetnji ubojstvom voditelju Odjela za akutna i krizna stanja u Psihijatrijskoj bolnici, dr. Siniši Rakiću. Ročište je trebalo biti zakazano, ali suđenja neće biti. Srđan Smojver, 48-godišnji bivši branitelj i zaposlenik talijanske tvrtke za koju je do lanjskog travnja radio na platformi u Egiptu, otkad se nalazi na čekanju, u nedjelju je u Barbatu na otoku Rabu oko 9.35 ubio 51-godišnjeg liječnika, a deset sati kasnije presudio je i sebi.
– Čula su se dva hica i susjed i ja izletjeli smo vidjeti što je bilo. Čuli smo doktora kako viče, a njegova žena Vesna u tom je trenu skočila s balkona visokog oko četiri metra. Po zemlji se otkotrljala do betonskog zidića, zatim je preko zemlje dopuzala do nižeg zidića ispod hrasta i prebacila noge. Vikala je da joj je ubio muža, a mi smo čuli njegove zastrašujuće urlike i pozive u pomoć. Susjed je Vesnu odvukao dolje, u zaklon, a ja sam odjurila zvati policiju. Susjed je došao za mnom, pa se vratio k njoj. Srđan ga je potjerao – u dahu izgovara svjedokinja zločina na Rabu pokazujući nam krvavi trag ispod drveta.
– Viknuo mi je da se maknem. Mislim da nije vidio da se Vesna nalazi ispod zida – kaže svjedok.
Nisu primijetili probleme
Vratili su se svaki u svoje dvorište, i dalje slušajući liječnikov vapaj za pomoć. Zatim se prolomio rafal. Vapaj je utihnuo. Sva polomljena od skoka s balkona, Vesna Rakić ostala je ležati ispod zidića, skrivena od pogleda ubojice. Prošla su barem dva sata dok je specijalci nisu kroz dvorišta odnijeli do rive odakle je helikopterom prevezena u bolnicu u Rijeci, na hitnu operaciju. Na Rabu su jučer mještani govorili da joj je stanje sada stabilno.
U satima koji su uslijedili policija i prijatelji pokušali su Srđana Smojvera nagovoriti da se preda. Netko je ponudio da s njim, razvojačenim braniteljem, razgovara ministar branitelja Tomo Medved. Smojver je kazao da ga boli k... za ministra. Jedino što je tražio bilo je, tvrde očevici, da se maknu automobili njegovih susjeda i njihovih gostiju koji su se nalazili ispod kuće. Pretpostavljaju da je to tražio jer se htio raznijeti na dvorištu.
– Jednom je prijatelju koji ga je nagovarao na predaju rekao da on u zatvor neće ići – govore očevici.
Turisti su zbunjeno i u čudu promatrali naoružane i maskirane specijalce koji su na otok došli helikopterom i trajektom. Zatim se oko 19.30 začula eksplozija. Susjedima je bilo jasno da je sve gotovo. Prije no što je započeo očevid, policijski pirotehničari pregledali su mjesto zločina.
Tih prvih sati nakon ubojstva i samoubojstva nisu pronašli ništa. Rakić i Smojver postali su susjedi u Barbatu prije otprilike četiri godine, kada je Smojver kupio stan u istoj kući u kojoj je stan imao i liječnik:
– Kuća ima pet stanova, prodavao ih je čovjek iz Osijeka. Srđan se ovamo doselio sa susprugom Melitom, liječnik je stan iznajmljivao turistima. I u nedjelju su on i njegova supruga Vesna došli pospremiti ga, za goste – govore u Barbatu.
Srđana Smojvera opisuju kao dobrog susjeda, uvjek voljnog priskočiti u pomoć, pokositi travu, posuditi novac. Tvrde da nisu primijetili da je imao bilo kakvih problema. Prije godinu dana im je kazao da je njegov i Melitin brak gotov. Nije nudio objašnjenje gdje je puklo, nisu ni inzistirali. Otkako je ona otišla, živio je sam sa svojih sedam mačaka.
Nije izgovorio ružnu riječ
No sa Sinišom i Vesnom Rakić nije bio u dobrim odnosima. Lani su ga oboje, neovisno jedno o drugom, prijavili zbog prijetnji koje im je izgovorio zato što je voda iz njihove klime na katu kuće padala k njemu u prizemlje. Prijava Vesne Rakić u kojoj je navela što joj je sve Smojver izgovorio odbačena je. Zbog prijetnji Siniši Rakiću trebalo mu se suditi.
– Pojavile su se informacije da je Smojver liječen kod nas u bolnici, no to nije točno – kaže klinički psiholog dr. Gordan Bošković, zamjenik ravnateljice Psihijatrijske bolnice na Rabu.
Dr. Bošković i glavna sestra u bolnici, Zorica Vujić, još ne mogu vjerovati da njihova kolege Siniše Rakića, koji je u toj ustanovi radio više od 20 godina, više nema.
– Nikada nije izgovorio ružnu riječ ni zaposlenicima ni pacijentima. Bio je pravi obiteljski čovjek, otac šesnaestogodišnjeg sina. I nas je uvijek pitao za naše obitelji – izgovara glavna sestra otirući suze.
Sudeći prema dosadašnjim napisima sve ubojice dosad su bile dobrice, dobri mamini sinovi, brižni susjedi. Ako sretnete dobricu koji svima pomaže, bježte glavom bez obzira.