I prije nego je počela javna rasprava o prijedlogu novog Zakona o zaštiti životinja znalo se da u njemu stoji obveza trajne sterilizacije pronađenih pasa i mačaka u skloništima, osim ako životinje imaju vlasnike kojima se vraćaju.
O toj obvezi neke lokalne zajednice odmah su se izjasnile kako za sterilizaciju nemaju novca. Kao što je nemaju ni za obavezno cijepljenje i čipiranje, ali ni za skloništa. Njihova gradnja obaveza je lokalnih zajednica, a onima koje to nisu napravile u proteklih deset godina ništa se nije dogodilo. O napuštenim psima brinuli su se volonteri, no ni oni nisu mogli zbrinuti onoliko pasa koliko su neodgovorni vlasnici izbacili. Godinama već upozoravaju kako je jedino rješenje, jedini put k smanjenju broja napuštenih životinja upravo sterilizacija.
Tko će konrolirati
Upitno je kako je predlagatelj zakona, Ministarstvo poljoprivrede, zamislio kontrolu obvezne sterilizacije kad do sada nije mogao kontrolirati ni sve što je propisao postojećim zakonom. Pa su tako psi iz skloništa često izlazili bolesni, iako postoji obveza njihova liječenja. Često su ih cijepili i čipirali tek kad bi izlazili iz skloništa, nerijetko i 60. dana boravka u njemu. Tko je kontrolirao jesu li cijepljeni oni koji iz skloništa nikad nisu izišli, jer papir sve podnosi. Na tim istim papirima pisalo je i da su psi očišćeni od unutarnjih parazita, a iz skloništa su izlazili puni glista, ali i buha i krpelja.
Još veća nelogičnost, dokaz koliko smo daleko od civilizacije kojoj stremimo, ogleda se u članku zakona koji nije promijenjen pa i dalje propisuje da se psi koji se ne udome za 60 dana mogu eutanazirati. I to 'mogu' do sada je u većini skloništa u Hrvatskoj značilo da se psi eutanaziraju, odnosno ubijaju. Jer eutanazija je čin milosrđa, jedini izbor kad psu nema pomoći, a ne kad je psu istekao rok. Izuzetak su no-kill skloništa, a njih je samo šest. U svim ostalima, koji na napuštenim životinjama dobro zarađuju, o nečijoj dobroj volji najčešće ovisi je li to baš 61., 62. 63. ili 70. dan.
Smišljeni plan
Tko može garantirati da će biti sterilizirani i oni psi koji se neće udomiti, koje će u skloništu ubiti? Hoće li veterinarski inspektori pregledavati pse koji završe u škrinjama u kojima čekaju vožnju do kafilerije? Ili će, kao i do sada, pregledati papire na kojima će pisati da je pas steriliziran.
Uostalom, tko i zašto propisuje obvezu sterilizacije, a onda daje mogućnost da se sterilizirani pas ubije nakon 60 dana? Osim ako sve nije smišljeno kao još jedna mogućnost da skloništa koja ionako zarađuju na nedužnim životinjama još malo zarade. Pa poreznim obveznicima ispostave račune i za ono što nisu obavili.
Volim životinje, sam imam psa i smatram da je ubijanje najgore rješenje. Ali ova rečenica NEMA smisla: "...volonteri... nisu mogli zbrinuti onoliko pasa koliko su neodgovorni vlasnici izbacili. ...jedini put k smanjenju broja napuštenih životinja upravo sterilizacija." KAKO će sterilizacijaija napuštenih životinja SMANJITI broj NAPUŠTENIH životinja? JEDINI put je automatsko obilježavanje (čipiranje) svih životinja odmah pri okotu, tako da se može kazniti vlasnika ako ih napusti, i sterilizacija SVIH ženki, osim onih namijenjenih parenju, prije nego se prodaju ili daju krajnjem vlasniku. Sve ostalo je - piši kući propalo.