Subota 21. svibnja
HSS-ova tradicija borbe za pobačaj poslije mise
Nikad se u Hrvatskoj nije pojavio čovjek s tako malo političkog značenja i moći i s tako puno ambicija i umišljenosti kao predsjednik HSS-a Krešo Beljak. Stranka mu u Saboru ima samo jednog zastupnika. Nakon što je on izabran za njezina predsjednika, u anketama ne samo da nije bar na posljednjem mjestu nego je nigdje nema, ali on to nadomješta time što napada sve živo osim SDP-a, dijeli lekcije, docira, proriče, petlja se svuda, i gdje mu je i gdje mu nije mjesto. Na meti su mu dosad bili Grmoja, Petrov i Most, HDZ i Domoljubna koalicija, Vlada i premijer Orešković..., a nije im se samo protivio nego ih je i vrijeđao. Vrhunac drskosti pokazao je kao gost na proslavi obljetnice HSLS-a gdje je prozvao vodstvo te stranke što nije poduprlo žene koje prosvjeduju protiv “nazadne ideje o zabrani pobačaja”. Tako Beljak nastavlja tradiciju hrvatskih seljaka koji se od davnina bore za pobačaj i masovno ga prakticiraju prije i poslije mise.
Nedjelja 22. svibnja
SAD strah od Rusije prenosi i na kilavu Europsku uniju
Čitam u jednim novinama naslov: “Počinje drugi hladni rat: projektili NATO pakta odsad mogu dosegnuti Moskvu”. Ako je uzrok negdašnjem hladnom ratu bio sukob između ideologija, između dirigiranog protutržišnog gospodarstva i kapitalizma, između komunističkog totalitarizma i demokracije, između društva vjere, vjerskih i građanskih sloboda te ljudskih prava s jedne i ateističkog i neslobodnog društva s druge strane željezne zavjese – što mu je uzrok danas? Jer Rusija više nije protutržišna država s isključivo društvenim vlasništvom nego kapitalistička, nema totalitarni nego demokratski sustav, nije ateistička nego je na braniku kršćanstva, ne guše se u njoj građanske slobode i ljudska prava više nego na Zapadu, itd. Ali i dalje se propagandom ocrnjuju ta zemlja i njezina vlast s Putinom na čelu, a zapravo je posrijedi strah od politički, gospodarski i oružano moćne sile, koji Amerika želi prenijeti i na svog kilavog i poslušnog saveznika Europsku uniju i na ostali zapadni svijet. Pa tako i na Hrvatsku, koja se, po potrebi i po servilnosti zapadnim moćnicima, roguši na Rusiju, a prema Americi i EU ponaša se kao pudlica. I istodobno veselo vrti repićem kojim izražava dobrodošlicu sve brojnijim ruskim turistima.
Ponedjeljak 23. svibnja
Bata Živojinović – prijelaz s Tita na Miloševića
Umro je Velimir Bata Živojinović, o kojem većina medija piše kao o velikom srpskom i jugoslavenskom glumcu. Njegovo jugoslavenstvo brzo se preobrazilo u velikosrpstvo, u Skupštini Srbije bio je zastupnik Miloševićeve stranke te se razišao s hrvatskim drugom iz podosta filmova Borisom Dvornikom. Poslije će umanjivati svoje značenje i ulogu u srbijanskoj politici (premda se bio kandidirao i za predsjednika države!), samo je “radio svoj posao”, te će se pomiriti s Dvornikom. Taj njegov posao, gluma (“Bitka na Neretvi”, “Valter brani Sarajevo”, “Uzavreli grad”, “Breza”...), pretvorio ga je u jedan od najupečatljivijih mitova bivše države. S istom velikom odanošću i simpatijama u intervjuima govorio je o Titu i Miloševiću, što će reći da mu je prijelaz od jednoga k drugome bio bezbolan i lagan, kao i mnogima od njega ozloglašenijima, poput zločinačkog vrha JNA s Veljkom Kadijevićem na čelu. Ta lakoća proizlazi iz sraslosti jugoslavenstva i velikosrpstva, kao što iz nje proizlazi i lakoća agresije na Hrvatsku. Živojinović je bio podjednako popularan u cijeloj bivšoj državi, no poslije i jednako omražen u Hrvatskoj i velikom dijelu BiH. Ali kršćani smo – Bog mu dao pokoj duši.
Utorak 24. svibnja
Teklič europskih moćnika u njihovoj koloniji RH
Svojedobno je Zoran Milanović u Saboru rasistički izvrijeđao Davora Stiera porekavši mu pravo da kao “stranac” sudi o Hrvatskoj izvan koje je dugo živio pa je ne poznaje. Sad je pak Stier pokazao da se razumije u interese zapadnog kapitala štićenog i u Bruxellesu prenijevši poruku pučana iz EU Hrvatskoj i HDZ-u, koja dolazi poslije slične poruke iz SAD-a, da u energetski i druge strateške sektore ne puštaju “sumnjivi ruski kapital”. Tako je Stier postao teklič europskih moćnika koji servilno promiče njihove diktate i prijetnje koloniji Hrvatskoj, umjesto da u Europskom parlamentu, iz kojeg donosi upozorenja o “sumnjivom ruskom kapitalu” starčevićanski zagrmi i protiv “sumnjivog zapadnog kapitala” koji je pljačkaški budzašto kupio gotovo sve hrvatske banke i neke strateške državne tvrtke iz kojih iznosi milijarde eura profita, siromašeći hrvatsko gospodarstvo i građane koje u ovrhama nemilosrdno iz njihovih kuća i stanova izbacuje na ulicu. Svojedobno se Stier javno pokajao što je, zaveden, u mladosti slavio 10. travnja i NDH, i vidite dokle je dotjerao – do marljiva plaćenika i glasnogovornika EU. Istina, za lijep novac, za desetak tisuća eura mjesečno! Neka meni dadu pola od toga, istjerat ću iz Hrvatske sve Ruse te otići u Moskvu i Putinu razbiti nos.
Srijeda 25. svibnja
Denuncijant domovine na izdašnoj riječkoj sisi
Eto kako prolaze ljudi koji denunciraju i ocrnjuju vlastitu domovinu – više ih nigdje nitko neće. Svojedobno je u jednom kazalištu u Poljskoj prekinuta priprema jedne uvredljive predstave Olivera Frljića, pa je iz te zemlje pobjegao. Kao i iz Srbije. Na svoj je način protjeran i iz zagrebačkog kazališta “Gavella” pošto je u njemu ostavio nedovršenom jednu režiju i pretrčao u drugo kazalište gdje su mu ponudili veću lovu. Sada se na nekoj slovenskoj TV okomio na “selektivno i opasno sjećanje koje briše cijeli niz događaja”, to jest na obnovu i pretvaranje Vodotornja u Vukovaru u spomenik Domovinskom ratu. No teško su ga razočarali i prema njemu su sve negostoljubiviji upravo u gradu u koji je došao tražeći (i misleći da ga je našao) utočište za svoju bolesnu mržnju prema Hrvatskoj. Naime, grad Rijeka je za obnovu Vodotornja darovao 250.000 kuna, a poveću svotu i Hrvatski nogometni klub Rijeka. Da je dosljedan, sad bi Frljić na gole stražnjice i prednjice svojih likova u nekoj predstavi stavio slike riječkih gradskih i nogometnih dužnosnika sa slikom prijatelja mu Obersnela na prvome mjestu. I bi on da na izdašnoj riječkoj sisi neće biti još nekoliko godina.
Četvrtak 26. svibnja
Društvo baštinika Hitlera, Staljina i Mussolinija
Mediji ističu pet potpisnika pisma svjetskih intelektualaca koji traže ostavku hrvatskog ministra Hasanbegovića. Dakle, marksistički teoretičar Antonio Negri, po vlastitu priznanju organizator nekoliko ljevičarskih ubojstava, kojemu je uzor autor terorističkog “Komunističkog manifesta”, i ultraljevičarski književni nobelovac Dario Fo, oba iz Italije u kojoj se fašistički vođa Mussolini slavi na svakom koraku, pogotovu u strankama koje nadahnjuju njegovi zločini. Zatim – kalifornijska profesorica Judith Butler koja se baš nije iskazala protivljenjem američkim vojnim gulazima poput Guantanama ili “korporativnom fašizmu”, što su neki njezini kolege činili. Zatim, Bosanac Danis Tanović koji nikad nije potpisao pismo protiv genocidne politike prema Hrvatima u BiH – i u Federaciji i u Republici Srpskoj. Na kraju, tu je i Alain Finkielkraut koji nikad nije pismom prosvjedovao protiv toga što se Francuska akademija, koje je član, financira među ostalim najprljavijim mogućim novcem što ga namiče jedna država, a i njemu od toga pripadne koji euro. Riječ je, dakle, o 500 milijardi dolara “poreza” koje Francuska, tobože u ime dobara koje je u kolonijama ostavila, godišnje silom ubire od 14 afričkih zemalja (ako se koji državnik tome usprotivi, dobije metak u čelo). Koje društvo baštinika Staljina, Mussolinija, Hitlera!
Petak 27. svibnja
Šuvarov baštinik i umiveniji Jovanović
Da je tim za reformu školstva izabrala HDZ-ova vlast, da je napravljen cjelovit i opsežan projekt po mjeri svjetonazora goleme većine stanovništva, pa da je onda na vlast došao Zoran Milanović, taj bi tim i njegova reforma već poslije nekoliko tjedana bili prekriženi, pače, uz ljevičarsku graju šutnuti i ubrzo zaboravljeni. Ali kad Milanovićeva vlast složi takav tim a on projekt pa na vlast dođe HDZ s još nekim, onda nema te odlučnosti, jer odlučuju prestrašeni i iz svakog kuta javnosti izloženi paljbi kukavički desničari i ambiciozni neznalice mostovci, koji su se usavršili u gaženju baš svih načela s kojima su privukli dio birača i u ulizivanju svakome u javnosti, i desnima i lijevima i srednjima, i gornjima i donjima, i Bogu i antikristu. To jako dobro zna skojevac Boris Jokić, Šuvarov baštinik i umivenija inačica Željka Jovanovića i Nenada Stazića, voditelj reforme u kojoj su mahom sudjelovali ljevičari, pa ucjenjuje i prijeti ostavkom, nakon što je u obrazovanju bio naumio na ostavku prisiliti hrvatsku kulturu i tradiciju.
Dobro je da je gospodinu Ivkošiću još uvijek dopušteno da nešto suvislo kaže. Inače, tko napiše nešto protiv Jokića i kukuriku-reforme, može se oprostiti sa svojim komentarom.