Prošlog ožujka se za jedan euro mogao dobiti jedan dolar i 39 centi, u rujnu je euro vrijedio još dolar i 29 centi, danas je tečajna lista oko 1,19 dolara za jedan euro. To znači da je već dostignuta najniža vrijednost od 2006. godine, makar taj razvoj nikoga nije iznenadio. Jer američko gospodarstvo raste toliko da i tamošnja središnja banka (FED) opet razmišlja "poskupiti" novac da bi se spriječila inflacija. A Europska središnja banka (ESB) želi još više olabaviti fiskalnu politiku kako bi potakla ovdašnju slabašnu konjunkturu.
"U načelu se događa ono što su mnogi analitičari nagoviještali čitavo vrijeme", tvrdi Stefan Schneider, ekonomist Deutsche Banke u razgovoru za DW. On i njegove kolege misle da će dolar sve više jačati u godinama koje dolaze i opet se čuju nagađanja da će na koncu nastupiti paritet (1 euro = 1 dolar).
>> Strah od Rusije među Litvancima povećao podršku uvođenju eura
Za ovog ekonomistu to nipošto ne mora značiti problem. Sasvim suprotno od toga: "jeftin" euro čini i europske proizvode jeftinijim na svjetskom tržištu i zemlje izvoznice poput Njemačke od toga mogu imati velike koristi. Europska poduzeća se ovako opet mogu natjecati i sa tvrtkama iz Japana nakon što je tamošnja valuta proteklih godina izgubila na vrijednosti.
"Poticaj" zemljama juga Europe?
"Slab" euro je posve i u duhu politike Europske središnje banke. Njen predsjednik Mario Draghi je za list Handelsblatt rekao kako valutni tečaj nije jedan od ciljeva politike ESB-a, ali tečajna lista je važna za stabilnost cijena i gospodarski rast.
Tim više što je cijena nafte (i koja se tradicionalno obračunava u dolarima) neuobičajeno jeftina. Kad bi taj trošak opterećivao gospodarstvo zone eura, onda bi to moglo "ugušiti" gospodarski rast. Ali ovako nije samo nafta, nego su i druge sirovine trenutno razmjerno jeftine. To nije samo dobro za izvoznika-rekordera poput Njemačke, nego i za druge europske zemlje okrenute izvozu, poput Italije, Francuske ili Španjolske.
Kada je riječ o Grčkoj, tu i stručnjaci jedva imaju reći što novog: gospodarstvo se tamo teško oporavlja, a financijska tržišta su zabrinuta da će buduća vlada, što bi lako mogla biti lijevo orijentirana stranka Syriza, doista obustaviti otplate kredita. "Diskusija o Grčkoj je tu elementarna: psihološki je to golemo opterećenje i to se odražava na financijskim tržištima", objašnjava Folker Hellmeyer iz Pokrajinske banke Bremena. "To se naravno uklapa i konstrukciju gospodina Draghija. Poželjan je slab euro kako bi se pozitivno utjecalo na ekonomije, osobito one zemalja juga Europe."
"I skup euro je bolji od gubitka povjerenja"
Utoliko je i Mario Draghi u ovom intervjuu još jednom najavio i dodatno potaknuti inflaciju u eurozoni, "po potrebi i neophodnim dodatnim mjerama", kaže direktor ESB-s. Drugim riječima, masovnim otkupom državnih obveznica čime bi na tržište novca stigle nove količine novca. On bi trebao poslužiti za investicije, ali naravno da će tako i pasti vrijednost europske valute prema dolaru.
Ali za analitičara Christopha Zwermanna je to veoma opasna "igra". On upozorava da strani investitori u zemljama zone eura sa svojim ulozima bilježe još samo gubitke i to bi moglo značiti da će euro još više izgubiti na vrijednosti. "Vidjet ćemo da će euro mnogo brže pasti nego što bi nekome bilo milo", upozorava Zwermann. "Lako se može dogoditi da će to izazvati novu krizu u zoni eura, sasvim jednostavno zbog toga jer se naglo gubi povjerenje u euro ili u Europu."
>> Švicarci naplaćuju štednju, pala rata kredita u francima
Njegov je zaključak da je gubitak povjerenja mnogo opasniji nego morati živjeti sa jakim eurom. A toga se moraju sjetiti i njemački izvoznici: "Veliki njemački izvoznici su uspijevali poslovati i sa tečajem od 1,40 prema dolaru i čak i tako su bili konkurentni na svjetskom tržištu."
Nešto slabija valuta je, sustavima koji su dovoljno nezavisni od uvoza, prilika povećati izvoz a time i proizvodnju jer im je cijena proizvoda van sustava jeftinija. . . . . . . . . . . . . Neke državežave to namjerno rade kako bi ublažile krizu. . . . . . Za to je potrebna monetarna samostalnost i slaba ovisnost o uvozu. Tako da je privredna i monetarna samostalnost ključno strateško pitanje. . . . . . A gdje smo mi? . . .