Subota 21. rujna
Gunđaj, gunđaj, ali vlast ne ispuštaji
Nakon što je zbog razbijanja ćirilične ploče počelo ponovljeno suđenje Marijanu Živkoviću, ministar Damir Krstičević je na Facebooku napisao: “Obitelj Marijana Živkovića u Domovinskom ratu dala je najviše što je mogla za Hrvatsku – svoja dva sina. Republika Hrvatska treba imati razumijevanja i suosjećanja prema obitelji heroja Domovinskog rata... Čuvajmo uspomenu na ova dva heroja Domovinskog rata i ostvarimo obećanje da ćemo se brinuti i skrbiti o njihovim najbližima”. Je li ministar svjestan da je u vlasti koje su dio i sudovi i koja, dakle, radi suprotno njegovoj poruci? I da ta vlast nema “razumijevanja i suosjećanja prema obitelji heroja Domovinskog rata”, pa kad joj pripada nema ga ni on. Njegova ostavka kao ministra obrane i ostavka ministra branitelja Medveda, dvojice dužnosnika kojima bi ratnici trebali biti prva briga, bile bi minimum njihova morala. I potvrda da im vlast nije draža i od pijeteta prema poginulim suborcima, i od svetosti njihove žrtve i od obzira prema njihovim obiteljima. No u HDZ-u se uvriježio običaj – gunđaj malo protiv Istanbulske konvencije, Marakeškog sporazuma, koalicije s Pupovcem, premijerova ljevičarenja, suđenja Živkoviću..., ali vlast ne isupuštaj!
Nedjelja 22. rujna
Vrhunac slabosti Andreja Plenkovića
Već dugo nema nijednog od desetaka novinskih komentatora koji ima lijepu riječ za Andreja Plenkovića, a i lijevo i desno se čini da s najnovijim potezima njegova nemoć doseže vrhunac. Tako Ivan Violić na portalu Telegram piše: “Premijer je ovoga tjedna javnosti pokazao sve svoje slabosti: od nesposobnosti da provede ključne reforme, preko iznuđene pomirljivosti prema radikalno desnom krilu stranke, preko ovisnosti o Bandićevim ucjenama, do uistinu sumanutog prijedloga da Lovro Kuščević uđe u saborski Odbor za zakonodavstvo.” Slaven Letica je na Facebooku još okrutniji: “Sada je valjda svakom političkom tukcu i slijepcu jasno: da je kojim nesretnim i zlosretnim slučajem Andrej Plenković došao na vlast 1990., granice velike Srbije bile bi na crti Karlobag - Ogulin - Karlovac - Virovitica. Do tog zaključka naprosto se mora doći nakon njegove bezuvjetne kapitulacije pred sindikalnim vođama udruženim u referendumsku inicijativu ‘67 je previše’”. Je li sreća ili nesreća za HDZ što je Plenkovićevo srozavanje sve očitije što su i stranački i saborski izbori bliže? Sreća bi bila jedino kad bi taj pad bio konačan, kada ga više ne bi bilo ni na čelu stranke ni na čelu Vlade, sve ostalo je nesreća.
Ponedjeljak 23. rujna
Kad “desničarska bratija” okrene leđa
Riječ “bratija” ima stotine značenja – društvo, družina, klika, mafija, žgadija, bagaža, gamad, bagra, kopilad, ustašija, partizanija, banda, rulja itd. Čitam intervju s Vesnom Pusić pod naslovom: “Predsjednica je pisala Pupovcu jer se bojala da će joj njezina desničarska bratija okrenuti leđa”. Pa koliko poznajete Pusićku, izaberite značenje kojim je htjela istaknuti kakvi su nitkovi desničari i njima se izrugivati, kao i uvijek, s pozicije elitne liberalke i neupitne moralne, političke i intelektualne veličine. Jadna Vesna! Njezina stranka Glas nema ni toliko potpore birača da bi se mogla nazvati bratijom ili žgadijom, te nisam među spomenutim značenjima našao jedno koje joj je najbliže – nula. Naime, u anketama je tek nešto iznad nule postotak birača koji je podržavaju, pa se elitistica Pusić vrijeđanjem desnice grozničavo bori za povratak u čvrst položaj na tlu kao na leđa izvrnuta kornjača. U položaj u kojem je nekad bila predsjednica HNS-a, ministrica, potpredsjednica Vlade, potpredsjednica europskih liberala, kandidatkinja za predsjednicu države... I ne zaboravimo, kandidatkinja za glavnu tajnicu UN-a, kad je toj njezinoj komičnoj ambiciji “desničarska bratija” okrenula leđa.
Utorak 24. rujna
Mamićev mobitel jači od hrvatske vlasti
Vijest kaže - Prizivno vijeće Suda Bosne i Hercegovine donijelo je pravomoćnu odluku po kojoj Zdravko Mamić neće biti izručen Hrvatskoj jer za to nisu ispunjene zakonske pretpostavke. Prilika je za pitanje – bi li u istom slučaju Hrvatska izručila traženika Bosni i Hercegovini ili kojoj drugoj državi? Posve je sigurno – bi. Nema Hrvatska muda kao BiH, od sudbine nekog čovjeka važnija bi joj bila međudržavna korektnost i međunarodna kooperativnost, pogotovo ako bi iz Bruxellesa dobila i najslabašniju preporuku da to učini. Hrvatske su vlasti bile radodajke i kad su posrijedi bili neusporedivo ozbiljniji slučajevi, kao što su “izručivanje” banaka i drugih nacionalnih bogatstava stranim vlasnicima, uglavnom iz moćnih zemalja Europske unije. Nije važno jesu li stvarni razlozi što BiH odbija izručenje Mamića oni koji se navode u odluci, po kojoj kazneno djelo za koje je Dinamov gazda optužen u Hrvatskoj nije kazneno djelo i u BiH, ili je posrijedi pokazivanje mišića Hrvatskoj – odbijanje izručenja zaslužuje poštovanje. Mamić ostaje država u državi i kad je u drugoj državi. I dalje jednako utjecajan u Dinamu i hrvatskom nogometu, njegov mobitel jači je od svekolike hrvatske vlasti.
Srijeda 25. rujna
HDZ – svi smo mi Lovro Kuščević
Ne znam ima li ijedne javnosti, desne, srednje, lijeve, ekstremne... u kojoj je pozitivna odjeka – negativnog je bilo koliko hoćeš – imao prijedlog Hrvatske demokratske zajednice po kojem bi smijenjeni i za kriminal osumnjičeni bivši ministar uprave Lovro Kuščević, koji je izgubio imunitet u Saboru, u istom tom Saboru trebao postati član Odbora za zakonodavstvo! No ne treba se previše čuditi, u svježem je pamćenju kako ga je Andrej Plenković kao ministra dugo branio, pa i kad su bile poodmakle medijske optužbe na njegov račun i nagomilala se gotovo svakodnevna otkrića novih činjenica o nepodopštinama koje je s nekretninama, prenamjenom zemljišta i staja, zaobilaženjem katastra... činio na Braču. Ne sjećamo se baš puno takvih izrugivanja državi kao što je prijedlog da osumnjičeni za kršenje zakona postane odgovoran za zakonodavstvo. Što znači – kakva država, kakvi zakoni, HDZ je država, HDZ je zakon i kad zakone gazi. Ali za sliku o vladajućoj stranci znači i još nešto – ako tako promičemo Kuščevća, svi smo mi Kuščević, svi smo mi sudjelovali, sudjelujemo ili ćemo sudjelovati u prenamjeni politike u stranački, kad treba i protuzakoniti interes, u prenamjeni Hrvatske u Hadezestan.
Četvrtak 26. rujna
Braćo Srbi, ustaše su vaš proizvod
Eto je i Plenković osudio vođu Srba u Hrvatskoj, kao da je cijela zemlja odahnula! Već dugo tvrdim da je Milorad Pupovac beznačajan političar, vođa srpske manjine bez “statističke potentnosti” (4,5 posto hrvatskog stanovništva), manjine bez osobite gospodarske moći i značenja u društvenom životu u Hrvatskoj. To ne treba shvatiti kao omalovažavanje Srba u našoj i njihovoj državi nego kao činjenicu koje kao da nisu svjesni ni ekstremni Srbi ni ekstremni Hrvati, jer i jedni i drugi napuhavaju jednu moć koje nema, a napuhava se i mit o ugroženosti Srba i o srpskoj opasnosti. Sve to vješto iskorištava Pupovac koji na nestvarnoj predodžbi o stvarnosti Srba u Hrvatskoj gradi svoju politiku, u kojoj najviše iritiraju usporedbe Hrvatske s NDH. U reakcijama na tu politiku ne shvaća se da on zapravo zaziva ustaštvo jer mu je potrebno, bez njega bi iz javnosti nestao. Nevjerojatno je kako hrvatska vlast, ali ne samo ona, jedva da ikad kaže Pupovcu, Vučiću, Dačiću ili Vulinu – ustaše su vaš, srpski proizvod, da nije bilo vaših zločinstava, ni njih ne bi bilo. Kad iskorijenite ustaše iz sebe, iz svoje trajne povijesne produkcije, vidjet ćete da ih je u Hrvatskoj jako malo, da ih zapravo i nema.
Petak 27. rujna
HVIDRA i SUBNOR - ništa zajedničko
HVIDRA se ponaša kao nekad SUBNOR, kažu ljevičari koji su nasljednici politike u kojoj je SUBNOR bio uzdanica komunističke vlasti. S jedne strane bjesne na predsjednicu i druge koji govore o zabranjenom hrvatstvu i hrvatskom imenu u Titovoj Jugoslaviji, a s druge žele ocrniti branitelje poistovjećujući ih s ozloglašenim SUBNOR-om iz iste te Titove Jugoslavije koji je bio alergičan baš na hrvatstvo. No ništa bitno zajedničko nemaju SUBNOR i HVIDRA. Hrvatski branitelji borili su se za Hrvatsku i demokraciju, subnorovci za komunizam i Jugoslaviju. Braniteljske udruge djeluju u pluralnom društvu i sve što govore podložno je kritici i postoji usporedo s onima koji govore drukčije ili suprotno, ono što je radio i govorio SUBNOR bilo je dio nedodirljive i represivne komunističke politike. SUBNOR je imao veliku ulogu u režimu koji je neistomišljenike progonio, zatvarao i ubijao, HVIDRA i druge braniteljske uloge imaju određenu ulogu u društvu kojem se zbog politike nikoga ne zatvara, ne proganja i ne ubija. I da ponovimo – SUBNOR je bio jedan od važnih političkih čimbenika u zločinačkoj Jugoslaviji, glas branitelja i njihovih udruga samo je jedan od mnogih glasova u demokratskoj Hrvatskoj.
Kuscevic je plenkovoceva slika vladanja hrvatskom i hrvatima...na zalost