Situacija oko Uljanika potpuno se otela kontroli. Unatoč činjenici da je država garancijom osigurala novac za dvije plaće, radnici i dalje nemaju što raditi. U suštini, sve ostaje isto – Uprava i Nadzorni odbor i dalje sjede u svojim foteljama, Danko Končar, u čijem je nadzornom odboru europarlamentarac Ivan Jakovčić i dalje je potencijalni strateški partner, a plan restrukturiranja – formalan ili neformalan – čeka ocjenu Bruxellesa.
Jedina se promjena zbila na kontu državne blagajne koja je potencijalno lakša za 100 milijuna kuna. Kako novca ima samo za rujansku plaću, ispada da je država platila mjesec dana pauze između dva štrajka. Osim poreznih obveznika, visoko na listi frustriranih zasigurno je ministar financija Zdravko Marić. Ne samo zbog toga što je svjestan da je pristao novac baciti niz vjetar već i jer je optužen da je kočio pregovore oko rješenja za isplatu plaća.
Nakon što se štrajk u Puli dobrim dijelom prometnuo u bunt protiv IDS-a, bilo je pitanje trenutka kada će slučaj Uljanik skliznuti na blatnjavi politički teren. Marić je odabran za metu jer se od početka protivio bezuvjetnom državnom financiranju posrnulog škvera. Princip po kojem oni što stvaraju gubitke prolaze nekažnjeno, dok država zbog socijalnog mira podmiruje njihove dubioze Mariću je neprihvatljiv. Ako po strani ostavimo činjenicu da je u Uljaniku ukupno zakopano oko četiri milijarde kuna državnih jamstava, Marićevu frustraciju dodatno podgrijava njegov dvojni položaj čuvara stabilnosti državnih financija i ministra političara. Kao financijaš, Marić je svjestan uzaludnosti upumpavanja novca u ovakav Uljanik.
U trenutku kada industrijska proizvodnja pada, a BDP raste sporije od očekivanog, kontrola deficita državne blagajne postaje mu teže ostvariv cilj. Osim toga, odobravajući državna jamstva gubitašima, ministar financija skače sebi u usta kada ponavlja da je ključ fiskalnog uspjeha u rashodovnoj strani proračuna. S druge strane, svjestan je da je prihvaćanje zahtjeva štrajkaškog odbora Uljanika samo skupo odgađanje neizbježnog.
POGLEDAJTE VIDEO: Prosvjed radnika Uljanika
Kad treba dati za neke skupe lijekove ili za gradnju neke škole svaka kuna se pet puta provjeri ima li neka druga mogućnost da se novci ne potroše al kad je brodogradnja u pitanju min.financija ne pita ništa uzima lopatu onu široku i trpa novce u rupu bez dna