Kao što se moglo i očekivati, vlada Zorana Milanovića nije propustila priliku da napravi pravu malu predstavu od najave prvog ozbiljnijeg rasta ekonomije u posljednjih 6 godina.
Državni zavod za statistiku objavio je procjenu rasta u drugom kvartalu od 1,2 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine. Vlada je odmah poentirala kako je taj rast ostvaren „zahvaljujući reformama“, zaboravljajući pri tome da je tome uspjehu pridonijelo i nekoliko slučajnih okolnosti te da su, prema vlastitom priznanju, još prije odustali od provođenja ikakvih reformi.
Optimistične, pa čak i samozadovoljne izjave o “oporavku” i “izlasku iz krize” dali su redom premijer i svi ministri čiji je posao vezan za ekonomiju. Jasno je da je ovakva lavina naglašenog optimizma, na granici euforije, očekivana i razumljiva jer Vlada svim silama želi isprati gorak okus jednog neuspješnog mandata, ispunjenog nedjelovanjem, tvrdokornom recesijom i serijom loših vijesti.
Tri mjeseca prije izbora Vlada želi dati građanima tračak nade da su se stvari napokon pokrenule s mrtve točke, da smo napokon izišli iz krize i da će nam uskoro biti bolje.
Međutim, je li to uistinu tako? Podrobnija analiza pokazuje da situacija nije ni približno tako ružičasta kao što nas pokušavaju uvjeriti.
Prvo, rast od 1,2 posto na godišnjoj razini prenizak je. Hrvatskoj treba nekoliko godina stabilnog rasta od više od tri posto da bi uopće izišla iz krize i došla na razinu iz 2008. Jedna Češka, na koju smo još uvijek, a bez ikakvog argumenta, spremni gledati svisoka, imala je u drugom kvartalu rast od 4,4 posto, dok je Slovačka bila nešto „slabija“ sa 3,2 posto rasta.
Doslovce sve zemlje s kojima se možemo uspoređivati rastu po zdravim stopama.
Drugo, većina zemalja u našem okruženju već je davno zaboravila na krizu iz koje mi tek sada izlazimo. Poljska nije recesiju uopće osjetila, baltičke zemlje imale su oštar pad nakon kojeg su se relativno brzo izvukle. Hrvatska je jedina tranzicijska zemlja koja je imala punih šest godina recesije, upravo zbog toga jer nismo na vrijeme proveli strukturne reforme.
Treće, čak i ovaj mali rast plaćen je golemim povećanjem javnog duga. U četiri godine mandata ove Vlade deficit nije bio nikad ispod 5 posto BDP-a, čime je javni dug povećan za nekih 70 milijardi kuna. Očito je da postignuti rezultat nije opravdao tu rastrošnost. Javna potrošnja ima smisla jedino ako potakne dovoljno dinamičan rast iz kojeg će se onda financirati servisiranje duga, što se očito nije dogodilo.
Četvrto, Vlada se požurila zasluge za dobre vijesti pripisati isključivo sebi, konstatiravši da je do rasta došlo „zahvaljujući reformama“. To je višestruko pogrešno, jer ne samo da nikakvih reformi nije bilo, nego su članovi Vlade u više navrata vrlo jasno dali do znanja da su odustali od reformi. Nije provedena reforma javne uprave i lokalne samouprave, reforma pravosuđa, nije bilo promjene radnog zakonodavstva ni fiskalne prilagodbe, nisu smanjene prepreke poduzetništvu.
Istodobno, zanemaren je utjecaj spleta vanjskih okolnosti. Rast u zemljama EU povećao je potražnju za našim proizvodima i povećao izvoz. Grčka kriza preusmjerila je desetine tisuća putnika prema Jadranu. Niske kamatne stope, opet posljedica mekane monetarne politike Europske središnje banke, olakšale su zaduživanje. Pad cijena nafte svakako je imao znatan utjecaj na rast BDP-a.
Jedina stvar koju Vlada jest napravila, a koju se s pravom može korelirati s ovim rastom, jest porezno rasterećenje plaća uvedeno početkom godine, čime je oslobođena znatna količina novca kojim građani raspolažu. To je, po svemu sudeći, imalo pozitivan učinak na potrošnju kućanstava, koji je najveći pojedinačni faktor u BDP-u. Tu je mjeru, prema kuloarima, ministar financija Boris Lalovac progurao uz velike unutarnje otpore – jer mjera, navodno, nije dovoljno socijaldemokratska – smanjuje porezno opterećenje za “najbogatije”.
Paradoksalno je da se danas ta ista Vlada hvali ekonomskim rastom koji je nastao kao posljedica faktora koji su izvan njihove kontrole (dakle, slučajni su), te jedne jedine mjere kojoj su se snažno protivili.
Stoga bi bilo dobro kad bi naši ministri iz ovog „slučajnog uspjeha“ izvukli zaključak da moraju nastaviti s mjerama koje su dale rezultata, dakle kad bi nastavili smanjivati porezno opterećenje građana i kompanija. To je jedini put kojim se može ubrzati ekonomski rast, a time povećati standard građana.
>>Zbog rasta BDP-a ministri u euforiji poručuju: trošite! HDZ uzvraća: Ne budite rasipni!
Ma stvarno su uspjesni ,evo samo kad pogledamo,minister silikonska dolina, ministar 100% optimist/trosite ustedjevinu, ministar jednakosti i premijer recesije bez"recesije" koju samo on nikad osjetio nije.Sve klika vlade koja nam je napumpala dug na 300milijardi kuna.