Je li u Splitu opasno izaći van? Meci lete, praskaju bombe. Svega su se
Splićani nagledali proteklih deset godina. Ubijali su
najčešće mlade, i krive i prave, s kriminalnim dosjeom ili
bez njega, a egzekutori su bili psihijatrijski slučajevi, osvetoljubiva
braća, nasilni mladići koji zatuku iz hira, ali i zapovjednici
specijalnih policijskih snaga... Pravila zapravo nema, a tek otprilike
jedno na svakih pet ubojstava (ili pokušaja) moglo bi se
okarakterizirati kao razračunavanje bandi i pripadnika krim-miljea.
Zanimljiv je i utjecaj sudstva. Katkad (pre)strogi, katkad nevjerojatni
blagi, suci kao da su zanemarili frazu o prevenciji. Nevjerojatno je,
recimo, da je za ubojstvo 19-godišnjeg Milenka Đekića pred
diskotekom Palladium u listopadu 1996. godine Vinko Budiša
zvani Mrki, bivši zapovjednik specijalne policije u Splitu,
osuđen na samo četiri godine i 11 mjeseci?! Na toliko ga je osudio
Slavko Lozina po jednostavnom računu. Da mu je dao
još jedan mjesec, morao bi ga iz sudnice izravno otpraviti u
pritvor. A to mu se dakako nije dalo, jer je Budiša na svako
suđenje dolazio u pratnji kolega, mrkog pogleda i opasnog izgleda.
Nije se dalo po toj presudi petljati ni Ranku Marjanu, sucu Vrhovnog
suda. Pa je potvrdio Lozininu presudu, ne našavši
nijednu otegotnu okolnost. A Budiša je ubio bez razloga
(jedino ako razlog nije bio što je mladi Đekić Srbin),
nenaoružanog, s visine i sleđa. Hicem u zatiljak iz službenog
pištolja! Klasična egzekucija! Potom je pobjegao,
uništio dokaze i predao se tek nakon "deala" sa
šefom krima Antom Belakom. U pritvoru je bio tjedan dana, a
suđenje se protegnulo na nevjerojatnih 70-ak ročišta!
Budiša broji svoje prve zatvorske mjesece. Odgađao je
služenje koliko je mogao na plač i depresiju, a uhvaćen je nakon mjesec
dana bijega na slovenskoj granici s krivotvorenom putovnicom. I nimalo
iznenađujuće nisu ga ščepali Hrvati, nego Slovenci!
Eto, kad je tako krenulo poslijeratno razdoblje u Splitu,
teško je bilo očekivati nekakvu sigurnost u gradu pod
Marjanom. Jer, kako vidimo, policija tu nije da štiti i
služi, već da likvidira i pomaže u bijegu počinitelju kaznenog djela!
Potkraj 98. uzavrio je gradski asfalt. Ubojstva, obračuni, gotovo svaki
mjesec neko novo (mlado) lice u "čitulji".
Tek što je oslobođen optužbe za dilanje,
23-godišnji Alen Radić Major stradava u diskoteci Metropolis
pod kišom metaka koju je u njega (većinu sleđa)
sprašio ranjeni voditelj Goran Matijević Surla. Prvi je
zapucao Major, no zakočio mu se pištolj. Živ nije
izašao! Matijević je samo tri godine poslije bio meta
Kristijana Stojanovića (25), koji je sa svojim bratom Dinom (24) strah
i trepet ne samo matičnog Trstenika nego i ostalih gradskih kvartova.
Kiki je u restauraciji Pimpinela tražio konobara koji mu je iza leđa
pričao da je Srbin. A kako mu se tata zove Savo, normalno je da ga to
iritira. Umjesto konobara, naletio je, međutim, na Surlinu
šaku. Pljuska odvaljena pred svima nije mogla proći bez
posljedica, pa se Kiki vratio s bratom i pištoljem. Sasuo je
četiri metka u Surlu, koji je jedva ostao živ. Dobio je na koncu
prozaične tri godine. Ipak je to bio samo
pokušaj ubojstva!
Ni mjesec nakon krvavih događaja u Metropolisu ubijeni su Robert
Širinić zvan Šime Japanac i Dalibor Sablić
Sablja. Njih su se u Splitu bojali, pripisivali su im nikad dokazanu
vodeću ulogu u raspačavanju narkotika. Hicima u glavu smaknuo ih je
Vladimir Čulina Čuki, kojemu i danas pokušavaju pomoći u
Vrapču. Ubio je iz osvete, jer su mu Šime i Sablja navodno
brata navukla na
"horse".
Do danas je, pak, ostalo nerazjašnjeno zašto je
Stanko Bubić ubio inspektora Ranka Grkovića. Tajnu je odnio u grob, jer
je likvidiran u policijskoj potjeri iznad Mravinaca. Policija nikad
nije objasnila što je Grković radio s dvojicom kolega u
Šibenskoj ulici kada su zaustavili Bubića, već osuđivanog
zbog droge. Još su nepoznati i motivi dvostrukog ubojstva na
parkiralištu u Vinkovačkoj ulici. Otac ubojice Mate
Vukušića spominje reket, no razvoj događaja upućuje na to da
priča nije sasvim zaokružena. Ipak, postoji poveznica s posljednjim
splitskim ubojstvom škveranina Zlatka Krešića,
kojem je cimer i kolega Mijo Nenadić, inače liječeni psihijatrijski
slučaj, iz čista mira prije dva dana zabio nož od 31 centimetra. Bio je
četvrtak.
Obračuni posljednjih 10 godina