Snimka snimljena diktafonom koju je 2013. snimio Davor Pejić, a na kojoj se čuje kako Nenad Kovačević, viši suradnik u zagrebačkom Gradskom uredu za obrazovanje, kulturu i sport, od njega traži mjesečno 1750 eura mita kako bi mu omogućio da sklopi posao s Gradom i kuću prenamijeni u vrtić nezakonit je dokaz i kao takav izdvojit će se iz spisa.
Odlučio je tako Vrhovni sud prihvativši žalbu obrane, koja je tražila da se snimka izdvoji iz sudskog spisa jer je nastala bez valjanog naloga suca istrage i jer je riječ o povredi privatnosti. Optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda pod presjedanjem suca Zdravka Majerovića u dva je navrata odbilo zahtjev obrane smatrajući da je tzv. pretežiti interes tužiteljstva da progoni optuženog za traženje mita u ovom slučaju važniji od prava optuženog na privatnost.
Povrijeđena mu privatnost
Na tu njegovu odluku obrana se žalila pa je Vrhovni sud prvi put zatražio da sudac malo bolje objasni zašto smatra da je sporna snimka zakonit dokaz. Nakon što je sudac to učinio, obrana se opet žalila, a žalbu je usvojio Vrhovni sud odlučivši snimku izdvojiti iz spisa. U obrazloženju odluke Vrhovni sud navodi da nije sporno da je Davor Pejić, koji je svjedok u postupku protiv Kovačevića, snimio tri razgovora s Kovačevićem te da je to učinio bez njegova znanja i bez odobrenja suca istrage. Nije sporno ni da je Pejić naknadno te snimke predao USKOK-u, kao dokaz svojih tvrdnji da je ovaj od njega tražio mito.
Razgovori su snimljeni na javnom mjestu i Pejić ih nije predao nikome doli USKOK-u. No Vrhovnom sudu sporno je bilo je li u ovom slučaju javni interes takav da bi opravdao Kovačevićevu povredu privatnosti, kao što je to primjerice bilo u slučaju Željka Sabe. Njega je Marija Budimir snimila na identičan način kao što je Pejić snimio Kovačevića, bez Sabina znanja i bez sudskog naloga. I dok je u slučaju Sabo Vrhovni sud odlučio da je takva snimka zakonita, u slučaju Kovačević smatrao je da nije jer se, po stavu Vrhovnog suda, ne radi o teškom kaznenom djelu kod kojeg “interes kaznenog progona i kažnjavanja počinitelja preteže nad povredom njegovih prava”. Svoj je stav Vrhovni sud obrazložio navodima da Kovačevićevo postupanje ne odstupa od “uobičajenih okvira počinjenja ovakvih kaznenih djela, odnosno da je Kovačević kao službena osoba zahtijevao mito za sebe i druge da izvan granica svojih ovlasti napravi radnju koja se morala obaviti”.
Zatvorska kazna
Osim toga, za ovakvo djelo zapriječena je kazna do osam godina zatvora, a imovinska korist je znatna, no ne takva da bi sama po sebi imala značaj teškog kaznenog djela koje bi opravdavalo da snimka ostane u spisu, obrazlaže Vrhovni sud. Optužno vijeće o pravomoćnosti optužnice ponovno će odlučivati 18. svibnja, a osim Kovačevića optuženi su još Goran Kosović, Marko Vučićević, Božo Ljubičić i Davor Jurić.
>>Željko Kerum zbog afere "vrtići" osuđen na kaznu od 10.000 kuna!
Vrhovni sud je jasan: reketarenje i uzimanje mita nisu ništa posebno, to je nešto normalno i na to se mi, koji se ne bavimo politikom, moramo naviknuti i ne gnjaviti sudove zbog takvih tričarija.