Lavovi su hrabri, mravi vrijedni, puževi spori, a sove pak mudre. Svaka narodna usporedba sa životinjama temelje ima na nekim istinitim premisama. Ne čudi stoga da su sovice iznimno pametne životinje koje su na korak za orlovima za koje se smatra da imaju inteligenciju trogodišnjeg djeteta. Zato ih i neki, što je manje poznato javnosti, koriste u sokolarenju.
A posebice su pod “reflektorima” bile posljednjih dana zbog zagrebačkog vozača autobusa koji je jastrebaču Dariju pronašao ozlijeđenu na cesti te uzeo u naručje i stavio na sjedalo pored sebe da se utopli. S njom je čekao dok je nije došla pokupili ekipa za intervencije iz Skloništa za nezbrinute životinje u Dumovcu te odvela u Oporavilište za divlje životinje zagrebačkog Zoološkog vrta.
Jedu glodavce, ali i kukce
Sova, koja je ime dobila po svom spasitelju, ZET-ovu vozaču autobusa linije 268 Dariju Buzjaku, nažalost je zbog preteških ozljeda nakon nekoliko dana uginula. Kao i smrt svake životinje, teško je i ova pala ekipi u maksimirskom zvjerinjaku gdje je Darija provela svoje posljednje sate. Imala je i pet “cimerica”, odnosno jastrebače i ušare koje se trenutačno nalaze u oporavilištu, što zbog ozljeda, što zbog iscrpljenosti. To su, uz ćukove, ujedno i najčešće vrste koje se mogu vidjeti u Zagrebu i okolici.
VIDEO Vozač ZET-a pomogao sovi u nevolji i svojom gestom ganuo sve: 'Tako se vole životinje!'
– Ove godine od 1600 intervencija vezanih uz divlje životinje, u 45 je slučajeva bilo riječ o sovama. Nekad je bilo 80 posto posla na terenu sa psima i mačkama, a ostatak s divljim životinjama. Danas je obrnuto, a najvjerojatnije zato što su ljudi postali empatičniji te znaju koga nazvati u slučaju da pronađu ozlijeđenu životinju – govori Damir Skok, ravnatelj ZOO-a u metropoli.
Sove u oporavilištu divljeg srca grada nerijetko završe, kako objašnjava veterinar iz vrta Jadranko Boras, jer se zalete u staklene površine poput prozora zgrade i kuće, ali i u automobile. Budući da su noćne životinje, zna im zasmetati i refleksija sunca pa završe negdje gdje ne bi trebale, a znaju i pojesti štakore koji su bili otrovani. Zato danas postoje i mnogobrojni projekti, nadovezuje se Skok, koji potiču smanjenje postavljanja otrova za životinje.
– Ne percipiraju staklo. Nekad sove budu i iscrpljene te dehidrirane, a najviše intervencija imamo na proljeće kad mladunci ispadnu iz gnijezda. U oporavilištu im pomažemo da opet “stanu na noge” i mogu se vratiti u prirodu. Ako treba, liječimo lomove, operiramo ih, hranimo... – kaže Boras dodajući da ih, kad ozdrave, prosljeđuju AWAP-u, udruzi za zaštitu divljih životinja. Oni, naime, imaju letne volijere uz pomoć kojih mogu utvrditi jesu li spremne se vratiti u prirodu. Zagreb bi, spomenimo, sredinom 2023. godine trebao u Dumovcu dobiti novo oporavilište za divlje, egzotične i (ne)zaštićene vrste te azil za pse. A uz to bi trebala “niknuti” i letna volijera.
– Intervencije zbog ptica nisu neuobičajene, posebice jer mladunci često ispadaju iz gnijezda. No, ne treba ih uvijek dirati jer mama i tata uče svoju djecu i na podu kako da pokušaju poletjeti te kako da si ulove ručak. Sve su sove kompletno divlje, osim onih koje čovjek othrani na ruku, te ignoriraju ljude – navodi veterinar.
Nema previše razlika između onih koje žive u gradu i prirodi. Ono što im ide na ruku je to što im je hrana u urbanim sredinama mnogo dostupnija. Upravo zato su one i vrlo korisne životinje; smanjuju broj glodavaca, ne smetaju čovjeku ni na koji način, nisu štetnici za poljoprivredne usjeve, a važne su za održavanje biološke raznolikosti u hranidbenom lancu.
– Hrane se svačime, od glodavaca do kukaca. U gradu im je jednostavnije uloviti štakore i miševe, ali nije im teško to ni u divljini zato što su “programirane” za love – kaže Skok.
Kakve onda to, pitamo ih, strategije sove imaju da si ulove finu večeru?
– Sve ptice takve vrste love solitarno. Po noći im je plijen aktivniji. Bešumno lete, odnosno “jedre” po zraku, zahvaljujući svojoj građi perja pa ih zato lako uhvate. Imaju duge i oštre kandže te mišićave noge. Velike su im uši sakrivene ispod perja, a sluh im je odličan. Snježne sove kojih ima pretežito u Kanadi i Norveškoj, primjerice, mogu svoj plijen čuti i ispod dva metra debelog snijega. Ova je ptica ujedno zaštitni znak grada Quebeca u Kanadi, ali i našeg Polarnog adventa u Zoološkom vrtu – ističu Boras i Skok. Ovisno o vrsti, svoju glavu mogu okretati i do 270 stupnjeva, a očima mogu jedino treptati.
– Ne mogu ih pomicati lijevo i desno kao čovjek te nemaju toliko izražen periferni vid – dodaje veterinar Boras.
Čitav život imaju samo jednog partnera, a biraju ga nasumično. Neke žive u paru, odnosno s užom obitelji, dok druge u kolonijama. S drugim životinjama se ne slažu te su vrlo teritorijalne. Obično se svake godine vrate na isto mjesto kako bi podigli mlade. Ženka izlegne jaja koja inkubira, dok joj mužjak donosi hranu.
– Nema tu nekog posebnog procesa parenja i udvaranja kao što neke ptice imaju plesove i pjev. Ženka nakon parenja, koje se događa u proljeće, sjedi na jajima od 25 do 40 dana, što opet ovisi o vrsti. Nakon otprilike pola godine kad nauče letjeti, djeca odlaze od roditelja koji se sve vrijeme jednako brinu o svojim mladima – naglašava Skok dodajući da se spol jako teško može odrediti jer većinom nema razlike između mužjaka i ženke. A ako bi htjeli u oporavilištu doznati spol, morali bi napraviti DNK analizu.
– Ponekad su ženke krupnije, ali ni to nije uvijek slučaj. Jedino kod ušare je vidljivije zato što kod cura znaju uši biti položenije – tumači ravnatelj ZOO-a.
Što se prehrane još tiče, sve sove moraju, dodaje, jesti kompletan plijen. Dakle, kožu, kosti i dlaku.
– Iz kostiju izvuku potreban kalcij jer ako ga nemaju dovoljno, mogu razviti rahitis. Tada im koristi postanu krhke i lomljive, što je za njih vrlo često pogubno. Kad pojedu plijen, ostatak koji im ne treba više, odnosno perje, dlaku i skelet, izbace u obliku kuglice koja se naziva gvala. Ovisi o njihovoj veličini, odnosno ako su veće, treba im, logično, više hrane. Onim manjima su ponekad i dovoljni kukci – kaže Boras. Kada već govorimo o dimenzijama, njihova visina je od 40 do 60 centimetara, a raspon krila i do dva metra. Teške mogu biti 300 grama pa sve do tri kilograma. U zatočeništvu žive čak do 60 godina, a u prirodi oko 20.
Obučava ih se po mraku
– Kada se nalaze u prirodi, nerijetko ih znaju napasti vrane i svrake. Oni su prirodni neprijatelji, dok su im u gradu najveća prijetnja mačke. U tom je slučaju dobro da ljudi zovu ekipu iz oporavilišta i skloništa. Zanimljivo je da ako ih čovjek othrani otkako su došle na svijet, njega smatraju svojim najboljim prijateljem i partnerom. Tada pripadnike svoje vrste ne prepoznaju kao takve. Zato ih mnogo ljudi, umjesto drugih grabežljivica, koristi u sokolarenju – tvrde Jadranko Boras i Damir Skok.
Predsjednik Hrvatskog sokolarskog kluba Viktor Šegrt ovom se vrstom lova, koja se nalazi na popisu nematerijalne kulturne baštine u Hrvatskoj, bavi već 27 godina. A objašnjava kako se sove znaju koristiti za pokazne vježbe i slobodan let, neki s njima znaju i loviti, a jedini koji ih u državi koristi u svrhu biološke zaštite protiv kukaca je jedan od najpoznatijih svjetskih sokolara Hari Herak. Sove su sposobne, uzgred, uloviti plijen veličine jednog zeca ili pak fazana.
– U sokolarenju se najčešće koriste jastrebovi, sokoli i orlovi. Sove su složene za obuku. Različito razmišljaju od drugih ptica grabljivica. Njima se treba zato na potpuno drugačiji način pristupiti i prilagoditi im se. To je vrlo snažna i velika ptica. Lov sa sovom nije jednostavan i ne prakticira ga zbog toga baš puno sokolara. Evo, primjerice, kada ih se obučava, to bi se trebalo raditi kad padne mrak budući da su noćne životinje. Najčešće se lovi s ruke ili visokog stalka na kojemu sova stoji dok se ne pojavi lovina – objašnjava Viktor Šegrt dodajući kako je sokolarenje umjetnost lova s pticama koje se treba izučavati godinama.
