Tek od listopada 2007. godine, otkad se preselio u novi prošireni i preuređeni prostor, Državni arhiv u Sisku ostvaruje zakonske uvjete za preuzimanje i obradu pisane spomeničke baštine, pa je od tada spašena velika količina građe koja je već bila osuđena na propadanje.
– Onako se više nije moglo raditi. Građa je u vlažnim podrumima i garažama propadala, pa je dio nepovratno uništen. Sada napokon možemo preuzimati svu građu kako je to zakonom predviđeno. Već smo preuzeli najugroženiju građu bivše Zajednice općina Sisak, Skupštine općine Dvor, zbirku isprava sudskih gruntovnica iz sisačkog i kutinskog suda, a imali smo i više interventnih preuzimanja građe. To je, na primjer, bio slučaj sa Segesticom, koja je u stečaju, gdje smo zatekli i neke dokumente iz doba Petra Teslića – kaže ravnateljica Arhiva Nela Kušanić.
U planu je preuzimanje pisane građe Željezare Sisak, bivše Skupštine općine Hrvatska Kostajnica, svih matičnih knjiga starijih od sto godina, i još nekih. Zbog nemara, neodgovornosti ili neznanja, mnoge ustanove, institucije i tvrtke ne vode brigu o pisanoj građi, pa je Državni arhiv u Sisku već reagirao i tužbama u slučaju Ivanić-Grada i Siscije. Na žalost, zbog premalog broja stručnih djelatnika, jer je sistematizacijom u Sisku predviđeno 19, a zaposleno tek 13 radnika, prikupljena građa još čeka obradu.
– Na sreću, sada imamo dovoljan kapacitet arhiva od 7000 dužnih metara građe, a zauzeto je tek oko 2000 metara, pa nema bojazni da dokumenti ostanu nezbrinuti. Novi nam je prostor omogućio i ostvarenje edukativnih programa, kako bismo javnost educirali i upoznali s arhivskom djelatnošću. Ujedno je porastao broj korisnika naše arhivske građe sa stotinjak na čak 800 korisnika – kaže Nela Kušanić.
Sisački Državni arhiv građu upućuje i na digitalnu obradu u Zagreb, pa su trenutačno u laboratoriju i najstariji dokumenti, glagoljicom pisana Povelja obitelji Priseg iz Letovanića iz 16. stoljeća, i Cehovske privilegije Marije Terezije petrinjskim cehovima iz 1773. godine.
