Kako u mnogim drugim ministarstvima, tako ni u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta, zasad još nije imenovan pomoćnik ministra za sport, takozvani doministar, čovjek koji će naslijediti Tomislava Paškvalina. Vladajući bi njegovo ime trebali objaviti ovih dana, a u optjecaju su tri imena – košarkaška legenda Dino Rađa, vaterpolska legenda Dubravko Šimenc i mlađahni profesor s Kineziološkog fakulteta Zrinko Ćustonja, a jučer smo čuli da se spominje i ime bivšeg rukometnog izbornika Slavka Goluže.
Tek 25 operativaca
Svojim izborom dotičnog dužnosnika Vlada će pokazati kako doživljava sport, a prije mnogo godina već je pokazala puno guranjem te djelatnosti na marginu jednog megaministarstva, u duboku sjenu znanosti i obrazovanja. Koliko drži do sporta Vlada pokazuje i izborom ministara, među kojima je Dragan Primorac jedini bio istinski zaljubljenik u sport, a i sam je bio solidan sportaš u te-kvon-dou dok se nije opredijelio za znanstvenu karijeru. Prije i poslije njega ministarsko mjesto pripadalo je uglavnom sveučilišnim profesorima koji za sport nisu odveć marili ili za njega nisu imali vremena i njime su se bavili uglavnom protokolarno.
Sve nam to govori da bi sport trebalo premjestiti iz okrilja golemog MZOS-a i pridružiti ga nekom drugom sektoru, ako već ne može biti samostalan. Recimo turizmu, na čemu zbog kompatibilnosti tih dviju grana inzistira i Hrvatski olimpijski odbor.
– Svi naši pokušaji da se povežemo s turizmom, da im objasnimo kakva je to logična poveznica, nisu dali ploda jer njih to nije previše zanimalo. Po mom mišljenju, ako doista želimo unaprijediti sport, onda treba osnovati ministarstvo sporta i mladeži, ili barem samostalnu upravu jer ovako je sport uvijek zadnja rupa na svirali. Ministarstvo sporta je jako podkapacitirano jer je dio velikog ministarstva koje ima zajedničke službe koje su rijetko u službi sporta jer u tako glomaznom ministarstvu nemaju vremena za sportske teme i probleme pa sam ja puno više koristio vanjske suradnike, i to na volonterskoj bazi. Recimo, pravna služba strašno je opterećena dnevnim poslovima, a uprava za sport nema svog čovjeka u tom sektoru – kazuje bivši doministar sporta Petar Skansi, čovjek koji je tu dužnost obavljao dvije i pol godine.
Ovu bivšu košarkašku veličinu, i igračku i trenersku, pitali smo što je to što novog doministra čeka.
– S obzirom na to da ministri koji dođu na čelo MZOS-a a priori kažu da u sportu nisu doma, onda pomoćnik za sport postaje ministar sporta koji pak nema mogućnosti da tako djeluje. Jer, koliko god sport bio važna stvar, u tako glomaznom i važnom ministarstvu uvijek ispadne da je nevažan. Kao osoba koja nije došla iz sustava ja sam šest mjeseci bio na uhodavanju, manje da bih shvatio kako funkcioniraju mehanizmi Ministarstva, a više da shvatim kako ljudi rezoniraju oko bitnih pitanja. Ispočetka svi čekaju da vide što ćeš ti učiniti, a ako si skroman i iskren i ne praviš se važan i pametan, onda vrlo brzo uspostaviš kontakt s operativnim dijelom, koji se sastoji od oko 25 ljudi, i koji ti onda odaju sitne tajne i suradnički se ponašaju.
Koji bi onda profil osobe bio najprihvatljiviji za pomoćnika ministra za sport?
– Nisam za osobu iz činovničkog aparata već iz sporta, no taj treba imati jaku podršku specijalista. Ja sam za osobu kao što je Perica Bukić. Bio je sportska veličina, a prošao je i politički ambijent kroz zastupnički mandat u Saboru. U moje vrijeme bio je u našim komisijama, ali i član Nacionalnog vijeća za sport, dopredsjednik je jednog uspješnog nacionalnog saveza i jako puno zna o sportu.
A što je pak s kandidatima o kojima se najviše priča. Šimenc se ne libi otvoreno priznati da je zainteresiran za taj prestižan posao, a diskretno se time zanose i Rađa i Ćustonja. Što Skansi misli o spominjanim kandidatima?
– Ćustonja ima permanentan kontakt sa sportom, a i prvi je čovjek Sveučilišnih igara, no može se dogoditi da njegovim izborom, radi izvjesnog otpora prema kineziolozima, ne budu zadovoljni ljudi iz aktualne organizacije sporta. Rađino iskustvo iz sportske administracije nije veliko, a i u HKS-u se u ulozi predsjednika Stručnog savjeta prihvatio vrlo odgovornog posla i bilo bi neozbiljno da se toga sada ostavi, a oba posla ne može raditi.
Mamić je protiv Rađe
I dok 48-godišnji Rađa nije nigdje zaposlen, a nije mu ni sila jer je u karijeri zaradio za više života, ostala dvojica kandidata imaju svoj stalni posao. Šimenc, kojem je 49 godina, brend menadžer je Borova za popularne startasice i taj mu posao jako dobro ide, a 37-godišnji doc. dr. Ćustonja je zaposlenik Kineziološkog fakulteta na kojem drži dva predmeta. Jedan je povijest sporta, a drugi sport u europskim državama, što je svojevrsna komparativna studija sustava sporta u Europi pa on ovog trenutka najviše zna o ustroju i organizaciji sporta, o sportskom pravu i menadžmentu.
No, takve stručne referencije kod odlučivanja često nisu presudne jer mjesto doministra sporta bira se po političkoj mjeri. Za Rađu su mnogi među vladajućima jer je veliko sportsko ime, no njegovu izboru protivi se nogometni lobi predvođen Zdravkom Mamićem koji se boji da bi Dino, inače veliki navijač Hajduka, bio odveć klupski obojen. Ako pak to Rađa ipak postane, a on još mora obaviti razgovor s dopredsjednikom Vlade Karamarkom, on bi bio četvrti košarkaš na toj dužnosti jer su doministri još bili i Novosel, Knego i Skansi. Šimencov adut je izvjesna bliskost s obitelji Karamarko, a Ćustonjin je njegova perspektivnost u sportskoj administraciji, u prostoru u kojem je Hrvatska deficitarna kvalitetnim kadrovima. Osim toga, on je i službeno predložen uime HDZ-ova Odbora za sport.
>> Stiže ministar sporta, navijač bijelih koji se ne slaže s Mamićem
Tandem"7kuna,Pero Skansi,ha,ha