Ekskluzivni video intervju Milojka Pantića, objavljen u tiskanom izdanju u Obzoru, te u dva nastavka i u Premiumu Večernjeg lista, izazvao je goleme reakcije, a videa u kojima govori o brojnim političko-sportskim temama te razbija mitove s ovih prostora, imaju milijune pregleda i iz minute u minutu generiraju nove. Legendarni sportski komentator pokojne Jugoslavije, danas gorljivi kritičar režima vlasti u Srbiji i modernih fenomena koji su ga doveli do toga da televiziju više uopće ne gleda već 12 godina, pripovijedao je u intervjuu za Večernji kako su Srbi kupili plasman na SP te da su svi klubovi velike četvorke iz bivše Jugoslavije bili privilegirani. No publiku u Srbiji okupirao je najviše govor Milojka o podaničkom mentalitetu naroda bivše Jugoslavije. O tome je za Večernji list našem novinaru kazao:
- Srbi su posebno podanički narod. Za to nije bilo potrebno pet stoljeća, pa dovoljno im je bilo 30 godina da unište Srbiju. Poslije Kosovske bitke 50 godina Srbijom je vladao Stefan Lazarević, veliki vladar kojega ovi ne cijene. On je prvi srpski prosvjetitelj jer je osnovao prvu školu u kojoj su prevođene crkvene knjige. No, moram još nešto kazati u prilog Krleži. Vuk Karadžić još je jedna velika laž. On je katolik, a Srbi ga dižu u nebesa kao tvorca srpskog jezika. Te prve knjige kupovao je za sitan novac od seljaka i nosio ih u Beč i sada je tamo prepun muzej. Iste te knjige prodavao je za velik novac. Oženio se Njemicom, imao je 13 djece. Jedna je kći postala poznata po tome što joj je pjesnik Branko Radičević posvetio pjesmu, koju je otpjevao i Zdravko Čolić: "Kad si zvezda, sele moja, da si među zvjezdicama. Među svojim, sele moja, među svojim sestricama..." Vuk Karadžić pokopan je u Beču po katoličkim običajima, a njegova je kći potom prodala 70 hektara njiva i šuma oko Tršića u zapadnoj Srbiji. Zamislite koliko je to bilo u 17. i 18. stoljeću. Vuk Karadžić je laž, kao i sveti Sava.
U srpskim medijima reakcije na Pantićev istup ne stišavaju se. Objavljujemo reagiranje Milojka Pantića u kojem putem teksta u Večernjem listu odgovara svima koji su posljednjih dana komentirali njegov intervju.
Pantić je svoj odgovor kolegama iz srpskih medija naslovio 'Bruka i sramota klero-fašističkih lupeža', te ga u nastavku objavljujemo u cijelosti.
Povodom intervjua koji sam prošle nedjelje dao zagrebačkom Večernjem listu, u beogradskim Večernjim novostima, nekada najtiražnijem listu u Jugoslaviji, a danas nacionalističkom propagandnom šljamu režima neustavnog vladara Srbije, čiji je navodni vlasnik neki bivši bozadžija iz nekog sela kod Smedereva, a direktor i glavni urednik jedan od najvećih ratnih huškača i profitera na ovim prostorima, kodnog imena Vučela, pojavio se pamflet pod naslovom Bruka i sramota Milojka Pantića. Ti medijski nitkovi pišu da sam ja bruka i sramota zato što u 76-oj godini ne pristajem živjeti u lažima o zlatnoj prošlosti i zlatnom dobu sadašnjosti Srbije, u lažima da su nekadašnji Srbi „nebeski narod“ koji se u jelu služio zlatnim vilicama i noževima dok su se Englezi hranili rukama. Da su današnji Srbi „svjetski ekonomski tigrovi“ dok Nijemci i Amerikanci propadaju jer su im države bankrotirale. Da je mrak i tama ranog srednjeg vijeka u plemenskoj povijesti Srbije, putokaz i uzor kome Srbija treba težiti i u 21. vijeku. Da su svi ljudi „naše“ vjere plemenitog roda i prava slika Božja.
Ne pristajem ni na laž da je Sveti Sava, a ne Isus Hristos, tvorac naše religije koju oni zovu Svetosavlje. Da je njegov otac nepismeni Stefan Nemanja, tvorac prve srpske države zbog čega mu današnji lažni vrhovni komandant Srbije diže spomenik guliverskih dimenzija. Primitivac se ne postaje, primitivac se rađa. Svako je od nas primitivac kad se rodi jer nije svjestan ničega i ništa ne zna. Sa godinama otkrivamo svijet, stječemo znanja, obrazujemo se. Neki među nama međutim ostaju na nivou novorođenčadi, jer ništa nisu naučili. To je primitivizam.
Profesionalni Srbi ne žele ni posumnjati u crkvene dogme bolje reći laži koje se prenose „s koljena na koljeno“. Svako tko to hoće lako će doći do istine tko je i što je bio Sveti Sava i kako je i zašto u „srpskoj crkvi i školi postao Svetiteljska glava“. Isto tako se lako može utvrditi da ne postoji škola koju je osnovao, da nikada ni jednu knjigu nije napisao, pa prema tome nije u životu imao ni jednog učenika.
Priča o Svetom Savi bila je moja podrška direktorici Osnovne škole iz Sečnja Oliveri Marjanović, koja je držeći se Ustava u kome piše da je Srbija sekularna država, zabranila da svećenici u školi obilježavaju slavu Savindan. Taj njen stav osudio je čak i ministar obrazovanja Ružić. To je bruka i sramota Srbije, a ne izjave Milojka Pantića o Svetom Savi.
Nije laž to što je Vuk Karadžić bio katolik, ali je lažan stav Srpske crkve da samo ljudi pravoslavne vjere mogu biti Srbi. Nije slučajno ingeniozni Miroslav Krleža još 1928. godine napisao stih: „A sve je laž, laž grozna ni crna ni bijela. Laž riječi, knjiga, barikada, opela. I ničeg nema, ni Boga ni vraga. O zašto smo se klali mati moja draga“.
Volio bih da mi primitivac koji je napisao pamflet „Bruka i sramota Milojka Pantića“, argumentira što u mom razgovoru s novinarom Večernjeg lista nije istina. Život u Srbiji od raspada velike Jugoslavije, prolazi nam u gustoj nacionalističkoj magli koju putem crkve i pod plaštom politike prodaju Srbi lupeži, nitkovi koji su nacionalnost pretvorili u profesiju. Sve to liči na neki težak i mučan san koji ne možemo prihvatiti, ali niti ga se otarasiti.
Čudim se da su na hartiji dozvoljeni komentari! Pa hajdemo: bravo Milojko! Da je više takvih kao ti!!!