U New Yorku je održano 77. zasjedanje Glavne skupštine Ujedinjenih naroda. Dakako da je cijeli svijet najviše zaokupljen brutalnom ruskom agresijom na Ukrajinu. Ministar vanjskih poslova Ukrajine Dmitro Kuleba ondje se sastao s ministrom vanjskih poslova Kine Wang Yijem kako bi razgovarali o odnosima između Ukrajine i Kine. Kineski kolega ponovno je potvrdio kinesko poštovanje suvereniteta i teritorijalnog integriteta Ukrajine, kao i njezino odbijanje uporabe sile kao sredstva za rješavanje razlika.
Wang Yi i u svojem govoru pred Glavnom skupštinom naglasio je da se Kina zalaže za prestanak sukoba, da se treba okrenuti pregovorima, a i poznato je da je odbila Rusiji poslati oružje za rat. Kina se postavila neutralno kao i do sada, odnosno i dalje ne pruža nikakvu jasnu podršku Rusiji. Kina Rusiju jedino treba što slabiju politički i gospodarski, kako bi od Rusije kupovala što jeftinije energente.
Zapadni političari i dalje su jedinstveni oko osude ruske agresije. Rusija se ponaša kao imperijalna sila koja na silu održava Rusku Federaciju na okupu, ali još više od toga, ponavlja imperijalne težnje propalog SSSR-a u širenju granica na račun drugih naroda i država, danas u slučaju Ukrajine. Ako ne priznaješ postojanje drugog naroda, ako ne priznaješ drugu državu, ako je bez razloga ideš vojno osvajati, ako činiš brojne zločine nad njezinim stanovništvom, ako uništavaš civilne ciljeve, onda je to čisti fašizam novog doba!
I onda nam iz New Yorka stigne vijest koja je dobila malo ili ništa prostora u medijima, a jako je bitna, iako ništa novo s istoka. Naime, vijest glasi da je ministar vanjskih poslova Srbije Nikola Selaković s ruskim ministrom vanjskih poslova Sergejom Lavrovom potpisao "Plan konsultacija ministarstava spoljnih poslova Srbije i Rusije za 2023.-2024.", kako je to objavio Selaković. I dodatak toj vijesti, da se s Lavrovom u New Yorku sastao i predsjednik Srbije Aleksandar Vučić. Ništa novoga, ako znamo da je Vučićev pijun Aleksandar Vulin nedavno bio kod Lavrova u Moskvi, kao i Milorad Dodik kod Putina.
Kažem, ništa novoga u pogledu Srbije, i to mogu biti i ostati srbijanska posla. Ali je nevjerojatno da Zapad i dalje prelazi previše lako preko ovakve srbijanske politike. Jer je Srbija u pregovorima oko ulaska u EU, jer se njeni dužnosnici zaklinju u zapadne standarde, a istodobno Srbija sklapa ugovore s fašističkim režimom u Moskvi, s režimom koji je prekršio sve norme međunarodnog prava, kojemu je EU uveo niz sankcija, s Rusima koji EU vide kao neprijatelja i žele ga već godinama podijeliti i uništiti. Takozvana europska Srbija s takvom izopačenom Rusijom sklapa diplomatske ugovore. To je skandalozno i samo još jedan dokaz koliko je srbijanska politika prijetvorna i dvolična.
Ako Srbija ne želi uvesti sankcije Rusiji kao cijeli zapadni svijet (osim putinovca Orbana) kojemu se navodno želi približiti, i još ako sklapa ovakve sporazume, onda je zaslužila da joj Zapad uvede sankcije. To bi bio jedini smisleni odgovor na ovakvu najnoviju srbijansku bezobraštinu. Jer zašto bi novac europskih poreznih obveznika išao u Srbiju koja ne poštuje taj isti EU? Srbija koketira s fašističkim režimom u Moskvi, a godinama mahom živi na račun novca sa Zapada. Koliko je novca došlo iz Rusije, a koliko sa Zapada u pogledu investicija? Nemjerljivo više sa Zapada. Koliko je već u Srbiju upumpano novca iz fondova EU? Vidimo li da u Srbiji mahom voze ruske automobile ili zapadne? Idu li iz Srbije trbuhom za kruhom u Rusiju ili na taj mrski Zapad? Apsurd za apsurdom!
Što se, međutim, čudimo kad znamo koga imaju na vlasti u Srbiji, nasljednike zločinca Slobodana Miloševića. Vučić, Dačić, Vulin, Šešelj, dalje ne treba nabrajati. Kako je počeo rat u bivšoj Jugoslaviji? Tako što je Milošević prvo ukinuo autonomiju Vojvodini i Kosovu. Tako što je Albancima odbio priznati i pravo na postojanje! Do dana današnjeg u Srbiji je ne mali broj onih koji odriču i pravo Hrvatima da budu Hrvati, odriču nam pravo da imamo svoju povijest, jezik, književnost, ali i državu, jer nam prijete da je to sad samo privremeno, da će Srbi jednog dana biti na moru. Isto kao što je srpski patrijarh Porfirije nedavno skandalozno izjavio da se granice u budućnosti mogu mijenjati, naravno u prilog Srba i "srpskog sveta". Samo što nije dodao da mijenjanje granice podrazumijeva nove ratove.
Srbija ne želi u EU jer bi se trebala duboko promijeniti. I to može biti njezina legitimna odluka. Ali je treba dovesti do toga da se jasno o tome konačno izjasni, a ne da nam svima laže i manipulira na račun našeg novca koji joj je jako drag, ali samo novac. Ili će Zapad i dalje zatvarati oči pred ovakvim srbijanskim političkim marifetlucima, kao što je to radila Angela Merkel koja je Vučića pretvarala u europskog državnika, a on je bio i ostao samo manijakalni četnik i ništa više.
Srpska politika je politika sna o velikoj srbiji. To se nije promijenilo od 19. stoljeca od nacertanija. I nece se promijenit. Njihov cijeli politicki spektar od krajnje desnice preko kvaziliberala do krajnje ljevice je okrenut cetnistvu, narativu o ugrozenosti srba, Hrvati su svi ustase, srbima ce pomoc ruska braca (a rusi u govnima do grla) ....uglavnom ovakva srbija je tri stoljeca daleko od Europe.