Odustajanje Andreja Plenkovića (45) od utrke s Tomislavom Karamarkom za predsjednika HDZ-a mnoge je razočaralo. On kaže da nije ni najavljivao kandidaturu, što jest točno, no nije ni demantirao napise o tome. No možda je problem onih koji sada kritiziraju Plenkovića da se nisu sami usudili kandidirati pa je lakše upirati prst u drugog. Bez obzira na to, Plenković ne sumnja da će doći nova prilika za njega.
Svjesni smo propusta
Ovog ste se tjedna još mogli kandidirati za izbore za predsjednika HDZ-a po sustavu jedan član – jedan glas. No niste. Zašto?
HDZ je dio vlasti. Kao predvodnik Domoljubne koalicije, koja je bila relativni pobjednik izbora u studenome prošle godine, HDZ je dogovorio postizbornu suradnju s Mostom i time je stranka postala najvažnija sastavnica nove hrvatske Vlade. Običaj u HDZ-u da se stranački izbori održavaju otprilike pola godine nakon parlamentarnih izbora slijedi jednostavnu političku logiku: ako smo na vlasti – nastavljamo s postojećim vodstvom, a ako smo u oporbi – tražimo nova rješenja. Takva je praksa u većini političkih stranaka naše obitelji Europske pučke stranke, ali i u drugim strankama. Kao odgovoran političar koji vodi računa o realnom kontekstu i specifičnim aktualnim okolnostima, svojim djelovanjem želim pridonijeti stabiliziranju stanja i u stranci i u Vladi, a ne obrnuto. Novoj hrvatskoj Vladi treba dati šansu.
Ta bi logika vrijedila da je HDZ uistinu odnio apsolutnu pobjedu. No nije pa je bilo ipak prostora za preispitivanje odgovornosti sadašnjeg vrha stranke?
Točno je da je rezultat Domoljubne koalicije na parlamentarnim izborima bio ispod očekivanja, osobito nakon niza pobjeda na prethodnim izborima. Mislim da su vodstvo, a i većina članova HDZ-a analizirali situaciju te smo svi svjesni određenih propusta, ali i poruka koje su nam birači poslali na prošlim parlamentarnim izborima. Čvrsto vjerujem da se HDZ-ova programska platforma treba recentrirati i usidriti u politički mainstream narodnjačkog i demokršćanskog desnog centra te prioritetno usmjeriti na gospodarski rast, razvoj i zapošljavanje. Takav HDZ želi većina naših članova i birača, ali i potencijalnih birača. Rezultat izbora stvorio je novu konfiguraciju političkih odnosa koja je – na inzistiranje Mosta – dovela i do imenovanja nestranačkog premijera. U postizbornom dogovaranju javno sam podržao i pozvao na stvaranje suradnje i parlamentarne većine Domoljubne koalicije i Mosta.
Gospodin Valentić pokušao vas je “probuditi” da se kandidirate čak i izjavom da “nemate petlje”?
Mislim da članovi stranke zdravorazumski razmišljaju. Svi koji se aktivno bave politikom, a i oni koji poznaju unutarstranačke odnose i izbore, razumiju i podržavaju moju procjenu o potrebi stabilnosti stranke za uspješno funkcioniranje Vlade. Istodobno, zahvalan sam svima koji smatraju da bih unutar stranke mogao obnašati najviše dužnosti. Izjavu gospodina Valentića smatram promašenom jer o ovoj temi nikad nismo razgovarali niti me on dovoljno poznaje. Druga je stvar ako je to rekao za nečiji račun u sklopu šireg medijski orkestriranog djelovanja.
U Europi ga uvažavaju
Neki u stranci kažu da ste propustili veliku šansu, da ste se trebali kandidirati, bez obzira na rezultate, jer biste ostali u igri za iduće izbore. Jeste li ovim naudili svojim budućim ambicijama u stranci?
Naprotiv, za sve postoji pravo vrijeme, a opći interes treba pretpostaviti bilo čijim osobnim ambicijama. Na mom političkom putu tek slijede novi izazovi. U Europskom parlamentu, gdje mi mandat traje do polovice 2019., jedini sam hrvatski zastupnik koji je na dužnosti potpredsjednika odbora – i to za vanjske poslove. Ujedno sam i predsjednik Delegacije EP-a za Ukrajinu. Europski zastupnici uvažavaju moj rad, kao i kolegica Šuice, Maletić, Petir i kolege Stiera jer smo se kvalitetno pozicionirali u klubu EPP-a i u EP-u, a i u hrvatskoj javnosti. Podsjećam da sam bio nositelj pobjedničke liste HDZ-a i partnera na europskim izborima 2014. Prije toga sam izabran u Hrvatski sabor i prvi put u EP 2013. kad sam također dobio najviše preferencijalnih glasova među kandidatima HDZ-a. Bit će još prilika za izbore i u stranci i u državi.
Trebaju li HDZ i premijer Orešković biti na ratnoj nozi?
Cijenim entuzijazam i domoljubni motiv predsjednika Vlade Oreškovića da u izrazito kratkom roku prihvati ovako odgovornu dužnost, stavi na raspolaganje svoja upravljačka i stručna znanja te bude odličan signal za dodatni angažman hrvatske dijaspore. Međutim, jasno je kako biti premijer bez cjelovitog poznavanja hrvatske političke scene i aktera te bez velike stranke iza sebe nije nimalo lako. Balansiranje odnosa sa svim strankama i kolegama u Vladi zahtijeva puno političke vještine i takta. Suočeni smo sa specifičnom epizodom u našem političkom životu, koja se u mladoj demokraciji i javnosti čak doživljava kao pozitivan fenomen. S obzirom na izborne rezultate, imenovanje nestranačkog premijera plastičan je primjer da je politika umijeće mogućeg. Inače, moj je stav da je u politici prirodnije kad članovi Vlade imaju izborni legitimitet. Mišljenja sam da je premijer Orešković svjetonazorski, a i u pogledu poduzimanja gospodarskih reformi blizak filozofiji i strateškim odrednicama desnog centra te želim da se poslože mehanizmi rada Vlade, kojoj želim uspjeh.
>> Jadranka Kosor piše knjigu o premijerskim danima i izbacivanju iz HDZ-a
>> 'Francuska je stavila u fokus pitanje kolektivne sigurnosti i europske solidarnosti'
