Lani je predsjednik Vlade Ivo Sanader priželjkivao pakt sa sindikatima i poslodavcima koji bi mu omogućio da uspori rast plaća, ako ne već da ih zamrzne, i tako omogući poslodavcima da se lakše nose s konkurencijom jeftine radne snage u drugim državama. Godina je prošla, sindikati su se rastrgali u vlastitim obračunima, pa Sanader nije mogao naći partnera za drugu stranu stola, ali i mimo toga famoznog socijalnog pakta dogodilo se ono što je priželjkivao i premijer i krupni kapital.
Plaće su u Hrvatskoj zastale na oko 4500 kuna (75 posto zaposlenih zarađuje ispod prosjeka, mnogi i upola manje), statistika bilježi samo skromnih 1,7 posto rasta prema godini prije, a čak bi i zagovornici najtvrđih ekonomskih restrikcija prihvatili da se radničke plaće povećaju za stopu rasta bruto domaćeg proizvoda koja će kod nas biti 4 posto. No glavni smjer je, kao i uvijek, davala država koja je plaće državnih službenika držala na ledu, što je objeručke dočekao i privatni sektor koji sustavno pritišće na primanja zaposlenih kako bi povećao profite i sebi osigurao bolje sutra. Dosad su građani vlastiti standard popravljali kreditima, u tri godine zaduženost stanovništva udvostručila se, ali pozajmljeno je puno lakše potrošiti nego vratiti.
Puno je signala koji pokazuju da se građani teško nose s troškovima i životnim nedaćama: plaće stagniraju, tko jednom ostane bez posla, zbog visoke nezaposlenosti nema nikakve šanse da nađe novi, bez posla je 18 posto radno aktivne populacije koja ima minimalne šanse da nađe posao u kratkom roku jer se kod nas zaposlenost godišnje povećava oko jedan posto. Drugim riječima, to znači da se u Hrvatskoj na godinu stvori najviše 15 tisuća novih radnih mjesta, a sve ostalo svodi se na uobičajenu fluktuaciju radne snage i uskakanje na mjesto umirovljenog ili bolesnog radnika. S druge strane, iza nas je godina sa značajnim rastom cijena zbog poskupljenja nafte i naftnih derivata, konkurencija stranih trgovačkih lanaca srušila je cijene nekih proizvoda, ali nedovoljno da bi ta pojeftinjenja nadomjestila smanjene prihode.
Krupnim se koracima za više od 25 posto godišnje povećavaju samo krediti građanstvu. Visina kredita koje su uzeli građani 77 milijardi kuna premašila je svotu godišnje mase neto plaća svih zaposlenih u državi. No, sada svi ti krediti dolaze na naplatu, što je vjerojatno razlog znatnog pada prometa u trgovini posljednjih mjeseci. Posebno je suša na odjelima hrane, voća, povrća i mesa, gdje je pad prodaje i do 18 posto.
