Kažu da Donaldu Trumpu manjka vanjskopolitičkog iskustva za dužnost predsjednika. No, budimo pošteni, godine je proveo u susretima s liderima iz cijelog svijeta: miss Švedske, miss Argentine, miss Azerbajdžana”, kazao je, ima tome koji dan, Barack Obama pa izazvao salve smijeha za svojeg posljednjeg nastupa na večeri za novinare koji prate Bijelu kuću. Američki predsjednik ima četiri godine dugu povijest zabavljanja nacije pa su tamošnji mediji jedinstveni da SAD, u priličnoj jakoj konkurenciji Ronalda Reagana ili Billa Clintona, nije imao boljeg zabavljača na čelu države. “Obamin nastup svojevrsna je ‘Igra prijestolja’, samo što umjesto glava lete duhovite opaske na račun političkih oponenata, ali i na vlastiti”, pišu vodeći američki opinion makeri.
No kako s duhovitim političarima stojimo na ovim našim meridijanima i ima li mjesta za humor u našoj turobnoj društvenopolitičkoj zbilji?
Bandić oživio Kennedyja
Prosječan medijski djelatnik, kao i konzument političkog sadržaja, zacijelo bi se mogao složiti kako je praznina koja je nastala naprasnim silaskom sa scene bivšeg ministra policije Ivice Kirina, znanog i kao “Jubito”, upražnjena pojavom hodajućeg stand up komičara Milana Bandića.
“Polizat ćemo zagrebački asfalt i pojesti snijeg ako treba”, jedan od priloga za antologiju hrvatskog političkog skeča zagrebačkog gradonačelnika, koji bi sada već mitskom scenom puzanja po zaleđenom spomeniku, ali i dugim nizom u kamere izgovorenih bisera mogao solidno parirati Baracku Obami. Na aktualnog američkog predsjednika zasad se Bandić nije referirao, ali jest na njegova davnog prethodnika, kada je prije tri godine, u vrijeme kad je JFK počivao točno pola stoljeća, lakonski izjavio: “Pustimo mi Kennedyja neka on daje izjave po Americi, a mi ćemo sačuvati našu autentičnu zagrebačku i hrvatsku priču”.
Skečevi Milana Bandića, međutim, prilično ravnodušnim ostavit će poznatog komičara Bornu Sora, jednu od perjanica satiričnog portala News Bar.
– Iako sam inzistirao na tome da je smiješan i zabavan, Bandić to nije, jer kad počneš analizirati, shvatiš da to nisu fore nego apsurdi”, odrješit je Borna Sor.
Duhovitim, međutim, smatra bivšeg predsjednika Stjepana Mesića koji si je zahvaljujući vicevima osigurao rejting “narodnog političara” u dva uzastopna mandata, a ugodno ga je, kaže, iznenadio i premijer Tihomir Tim Orešković.
“Onaj njegov skeč ‘good, good, good’ nazvao bih ‘good humorom’. Svaki oblik ismijavanja samoga sebe upućuje na humoran karakter političara i to je dobro”, kaže Borna Sor. Potom se prisjeća kako je bivša ministrica graditeljstva Anka Mrak Taritaš u više navrata “pokušala, pa i uspjela biti zabavna”. No, ukupno, duhovitost hrvatskih političara ocijenio bi “mršavom trojkom”.
“S obzirom na to da u bivšoj državi humor na političkoj sceni nije bio dobrodošao, Hrvati na žalost nemaju dugu tradiciju političkog humora. Za razliku od inozemstva gdje je humor na cijeni, imam osjećaj da je politika u nas samo umijeće zastrašivanja i da humor u svakodnevnom govoru nije dobrodošao”, kaže Borna Sor.
Pitate li PR stručnjaka Krešu Macana, dvojbe nema, najsmješniji je lik, kako kaže, Željko Kerum. Svoju tezu hitro argumentira primjerima: premda je izrečena prilično davne 2007., sljedeću Kerumovu izjavu do riječi pamti i danas: “Ja mogu sve, yes I can. Ja ne govorim engleski, ali sam često u kontaktu s ljudima koji rade biznis za razliku od ovih kokošara iz Splita koji odu na dva dana pa kažu: dođe Mujo, Haso, Rotary”.
Tri godine kasnije, podsjeća Krešo Macan, na sjednici je Gradskog vijeća odgovarajući na pitanje SDP-ove vijećnice kada misli popravljati dotrajale ceste i demonstrirajući posvemašnju socijalnu neosjetljivost ispalio: “Možete misliti kako je meni voziti Ferrari po tim rupama, puno gore nego vama jer je moj Ferrari prst od ceste”. Vozni park Željka Keruma bio je česta medijska meta. Jednom je prilikom ovako odgovorio kritičarima: “Kad sam kupio taj glupi auto, ima pet godina da ga ne vozimo ni moj vozač ni ja”.
A “ulažem u razvoj, u mene je razvoj maksimalan” još je jedan u niski Kerumovih besmrtnih bisera.
“Sjećam se kad je izvalio da je ‘u njega više ljudi na bolovanju nego što oni zapošljavaju’. To su tzv. geni kameni, struktura političara jednostavnog obrazovanja i oblikovanja čije su poruke narodu jasne. I mediji također traže jednostavnu poruku koju svi razumiju. Kerum je rječit čovjek s malo riječi, pravi primjer kako poslati poruku veličine SMS-a koja pogađa svoj cilj i zato ulazi u antologiju hrvatske političke duhovitosti”, kaže Krešo Macan. Ističe i primjer bivšeg IDS-ovca Ivana Jakovčića koji je, kao negdašnji stručnjak za marketing, znao sve o važnosti duhovite komunikacije pa se svojedobno odlučio skinuti potpuno gol. Podsjeća Macan i da je HDZ-ov Andrija Hebrang bio nevjerojatno duhovit u predsjedničkoj kampanji, a oni koji ga poznaju svjedoče da je silno zabavan i privatno.
Potom ističe Stipu Mesića nazivajući ga britkim, vickastim političarom, brzim na jeziku. “Bivši predsjednik dopustio je da ga fotografiraju dok češlja obrve, što je uistinu rijetkost na tako visokoj poziciji. Mesić se znao, braneći se od kritičara, spustiti na razinu verbalnog uličnog obračuna, a da pritom ipak ostane u granicama pristojnosti”, kaže PR stručnjak.
U tome, nastavlja, nije uspio Stipe Petrina, bombarder iz Primoštena, koji je sklon pisati vulgarna pisma ministrima, sucima, pa i predsjednici Vlade Jadranki Kosor. Iako ga smatra vrlo pronicljivim, Macan kaže da u svom govoru Petrina nepotrebno koristi psovke, zbog čega njegova možda i konstruktivna kritika ne prolazi.
Neduhoviti Reiner
Macanovu listu neduhovitih, od humora cijepljenih političara predvodi Željko Reiner. “Predsjednik Sabora definitivno je neduhovit. A Tomislavu Karamarku bolje je da se nikada ne šali jer to nikada ne ispadne dobro. Neka se ugleda u Milijana Brkića koji se nikada ne šali jer zna da mu to ne ide, pa i ne pokušava. Nema goreg od toga. Evo, recimo, Zoran Milanović koji je loš čak i s vicevima: što je smiješno njemu, nije drugima. Ni Vesna Pusić ne zna se šaliti”, secira dalje Macan.
U prilično ustaljenoj političkoj baruštini pravim osvježenjem smatra premijera Oreškovića koji se voli šaliti na račun svog hendikepa s izgovorom hrvatskog jezika. Zapravo, ukupna je ocjena prilično porazna. PR stručnjak tvrdi da se naši političari ne znaju šaliti ni na tuđi ni na vlastiti račun niti to znaju prihvatiti. – Većinom je riječ o incidentnim situacijama u kojima kod građana puno bolje prolaze oni koji su u tim svojim nespretnim izjavama barem autentični. Prava je šteta što nemamo više duhovitih političara, šteta što im se ne možemo od srca smijati, a ne samo plakati – vješto poentira Macan. U konačnici, ima li duha na domaćoj političkoj pozornici ili je ipak riječ tek o lapsusima, nenamjernim gafovima i biserima naših političara, neka ipak prosude birači.•
>> Mi netalentirani?! Nema veze, postat ćemo diktatori pa će se našim forama svi morati smijati
>> News Bar: Političari nam još ne prijete
