Antony Blinken, Bidenov kandidat za novog šefa američke diplomacije, iskusan je diplomat. Toliko iskusan da je sjedio za stolom za kojim je, u svibnju 1999., Clinton spominjao Schröderu da bi Haag protiv Tuđmana mogao podići optužnicu. Ta optužnica se, kao što znamo, nije obistinila, Slobodan Milošević je – s pravom i s razlogom – bio prvi i jedini koji je otpremljen s predsjedničke dužnosti na međunarodni sud za ratne zločine, ali taj Clintonov razgovor sa Schröderom nije beznačajan.
Podsjeća na neki povijesni kontekst koji je i danas relevantan jer taj kontekst, primjerice, može objasniti zbog čega razne hrvatske Vlade (i lijeve i desne političke opcije) ne uspijevaju u službenom Washingtonu ili Berlinu pronaći dovoljnu podršku i pomoć za rješavanje hrvatskog pitanja u BiH, odnosno zaustavljanje obespravljivanja Hrvata kao konstitutivnog naroda u Bosni i Hercegovini.
Ljudi u Americi koji dobro poznaju našu regiju, a izabrani predsjednik SAD-a Joe Biden i nominirani državni tajnik Tony Blinken jesu takvi ljudi, vjerojatno imaju dosta dobro sjećanje i o onome što Clinton u toj deklasificiranoj američkoj diplomatskoj bilješci sa sastanka sa Schröderom opisuje ovim riječima: “U ranim danima Bosne, nakon što je Tuđman vidio da Milošević doslovno prolazi nekažnjeno za ubojstva, odlučio je da i on također može raditi isto. Bio je to nesveti savez. Trebale su nam otprilike dvije godine da okrenemo Tuđmana od savezništva s Miloševićem prema savezništvu s Bošnjacima…” (sadržaj te diplomatske bilješke prvi put smo otkrili u svibnju 2019., a sada se pokazalo da je među dvoje-troje Clintonovih suradnika na sastanku bio i današnji Bidenov glavni čovjek za vanjsku politiku).
Drugim riječima, novi vodeći ljudi Amerike koji poznaju našu regiju ne poznaju samo širu sliku onoga što se dogodilo, a dogodila se velikosrpska agresija koja je provodila etničko čišćenje i genocid i gdje su Hrvatska, BiH i Kosovo bile žrtve te agresije. Nego vjerojatno poznaju i detalje koji čine tu širu sliku, detalje koji su prevladani, ali koji nisu nužno potpuno zaboravljeni. Jedan od tih neugodnih detalja je da je predsjednik Franjo Tuđman već na prijelazu 1991./1992., dok se borio za međunarodno priznanje Hrvatske, uvjeravao zapadne saveznike da njemu i Miloševiću trebaju dopustiti podjelu BiH. Razlog zbog kojeg naš današnji vanjskopolitički cilj o zaštiti konstitutivnosti Hrvata u BiH ne nailazi na jasnu i glasnu podršku u zapadnim centrima moći leži možda i u tome što previše podsjeća na tu staru politiku podjele BiH po etničkim linijama, što je kontraproduktivan argument za američke ili koje druge diplomate koji vode politiku smanjenja, a ne dodatnog produbljenja unutarnjih podjela u BiH po etničkim linijama.
Sve ovo ne treba shvatiti kao tvrdnju da nije ispravno zalagati se za ravnopravnost Hrvata kao konstitutivnog naroda u BiH, i svim političkim sredstvima braniti tu ravnopravnost onda kad je pod udarom sarajevskog unitarizma. To je ispravan vanjskopolitički cilj Hrvatske danas. Samo treba uvijek imati na umu koliko je ostvarenje tog cilja komplicirano, koliko je bitnih detalja i različitih perspektiva. U javnim raspravama kod nas se, nažalost, često zanemaruje ta kompleksnost i stvar se promatra samo iz jedne, najpovoljnije perspektive.
Ali takav pogled odmaže jer stvara nerealna očekivanja da je nešto nadohvat ruke. Hoće li, dakle, Biden kao predsjednik i Blinken kao državni tajnik pomoći, odmoći, ili biti potpuno neutralni za pokušaje rješavanja hrvatskog pitanja u BiH? Svakako će pomoći to da Biden i Blinken znaju tko su američki saveznici, a tko nisu. Hrvati su američki saveznici, i bili kroz recentnu povijest i učvrstili to kroz NATO. I Bošnjaci su američki saveznici, nema nikakve sumnje, premda formalno ne kroz NATO.
U tome se možda i krije odgovor: u BiH treba jačati hrvatsko-bošnjačko savezništvo. Za to je potrebno resetiranje i nova dobra volja i iz Sarajeva i iz Mostara, ma koliko to bilo teško. U sklopu tog procesa potrebna su i jamstva da se slučaj Komšić više neće događati, i u tom smislu ima šanse za novi izborni zakon. Ali teško da Biden i Blinken vide rješenje u tome da Mostar šuruje s Banja Lukom i Miloradom Dodikom, i da se produbljuje nepovjerenje i nesuradnja po etničkim linijama u BiH.
Loši izgledi za Europu. Blinken je bio aktivan član američke administracije koja je kroz tzv. Arapsko proljeće razorila harmoniju na Srednjem istoku (Sirija) i sj. Africi (Libija). Uključijući milijune izbjeglica koje sada predstavljaju ogroman problem Europi.