Ima u Hrvatskoj novca za nogometne stadione, za izdašne povlaštene mirovine takozvane hrvatske elite s milijunskom imovinom, ali za djecu i dječji doplatak - nema. Samo ona najsiromašnija imaju pravo na mizerni dječji doplatak od 199 do 299 kuna jer su političari u socijalnoj državi već dugo suglasni da, primjerice, dijete samohrane majke s plaćom od 4650 kuna nema pravo na veći doplatak od 199 kuna.
Zapravo, ima pravo na još 30 kuna ako nema oca ili mu je otac poslovno nesposoban pa će dobiti ukupno 229 kuna doplatka. Zaista velikodušno u državi u kojoj će se ove godine roditi najmanji broj djece u povijesti, njih ispod 35 tisuća, i koja se ubraja u demografski najugroženije nacije svijeta.
Ako i hrvatske siromašne obitelji ne isele u Njemačku u kojoj se od siječnja 2023. godine dječji doplatak diže na 237 eura za svu djecu mogu se još nadati da će im se u izbornoj 2024. dječji doplatak udvostručiti pa će, eto, samohrana majka svom djetetu moći platiti jednu sportsku aktivnost pod uvjetom da nije podstanar, niti ima kredit, pa da taj novac ne mora preusmjeriti za mlijeko ili tenisice djetetu. Pozitivno je što su vladajući izmjenama zakona osigurali punu plaću zaposlenim roditeljima na rodiljnom i roditeljskom dopustu, ali istodobno je i licemjerno hvalisati se time u situaciji kada se iznos dječjeg doplatka nije jako dugo mijenjao. Za dijete se treba financijski brinuti najmanje 18 godina, a ne samo prvu godinu života. S gotovo beznačajnom potporom države od 199 do 299 kuna doplatka koja je u suštini socijalna pomoć, a ne dječji doplatak to naprosto nije moguće. No, dolaze redovni parlamentarni izbori 2024. pa je izgledno da će se najsiromašnijoj djeci doplatak povećati.
Možda će tada četveročlana obitelj u kojoj oba roditelja zarađuju, primjerice, po 4700 kuna, a koja sada nema pravo niti na 199 kuna dječjeg doplatka steći napokon pravo na dječji doplatak. Zar to što polovica država Europske unije ima univerzalni doplatak za svu djecu, a u preostalim članicama Unije visina dječjeg doplatka ovisi o prihodima roditelja, ne treba brinuti odgovorne za javne politike u našoj zemlji u kojoj je sve manje djece, a sve više starog stanovništva? Naravno da uoči izbora vladajući mogu 'velikodušno' najavljivati povećanje dječjeg doplatka koji je sada samo milostinja najsiromašnijima, kada su svjesni da se zahvaljujući rigidnim kriterijima i sve manjem broju djece u državi u samo dva desetljeća broj djece koja primaju dječji doplatak dvostruko smanjio. Još 2002. godine dječji doplatak primalo je oko pola milijuna djece.
Za državu koja tone pod težinom demografskih problema sramotno je da se nalazi na začelju EU po izdvajanjima za dječji doplatak. Ako nemamo novca za djecu što će nam i stadioni? Da služe manjini povlaštenih jer djeca iz obitelji s ispodprosječnim primanjima, a zbog rastuće inflacije i ona iz prosječnih obitelji, te stadione ionako nikad neće ni vidjeti. Ako su djeca u ovoj zemlji samo nevažna sporedna stvar ukinimo im onda i tu milostinju od doplatka koju primaju samo da bi političari barem djelomično oprali vlastitu savjest.
