Nekad, u davno vrijeme parobroda na kotač, rijekom Mississippi odjekivao je poklič mjerača dubine: "mark twain!" ("označi dva fathoma tj. 12 stopa!"), a zahvaljujući jednome riječnom pilotu koji je taj poklič uzeo za ime, danas te dvije riječi još jače i više odjekuju kroz povijest književnosti nego nekad po rijeci, ne samo povijest američke književnosti nego i svjetske.
Samuel Langhorn Clemens rođen je 1835. u Missouriju gdje je i odrastao, sa dvanaest godina postao je tiskarski šegrt, a isprobao je više zanimanja dok nije postao kvalificirani riječni pilot, za što je morao dvije godine učiti napamet svaki plićak, sprud i okuku velike rijeke.
Od Građanskog rata koji je podijelio i njegov rodni Missouri pobjegao je na zapad, gdje je bio rudar, upoznao slavne revolveraše poput Jacka Sladea i na kraju završio u San Franciscu. "Mark Twain" je ime kojim se prvi put potpisao 1863.
Prvu slavu donijela mu je humoristična priča "The Celebrated Jumping Frog of Calaveras County"; "Slavnu skačuću žabu okruga Calaveras" objavio je 1865. u New York Saturday Pressu.
Uslijedile su brojne pripovijetke, članci, putopisi, memoari i romani, poput slavnih "Pustolovina Toma Sawyera" iz 1876., njegova još cjenjenijeg nastavka, "najvećeg američkog romana" iz 1884. "Pustolovine Huckleberryja Finna", pa "Život na Mississippiju", "Yankee na dvoru kralja Arthura", "Kraljević i prosjak". Zbog pogrešnih investicija slavni je pisac nekoliko puta gubio cijeli imutak i ponovno ga stjecao.
Bio je čovjek ispred svog vremena, koji se javno i glasno zalagao za ukidanje ropstva, pa za sindikalno organiziranje radnika, žensko pravo glasa... Bio je prvi pisac koji je roman napisao na pisaćem stroju.
Mogli bismo mi još mnogo toga reći o Marku Twainu, koji na groblju Woodlawn u Elmiri u New Yorku (obiteljsko groblje njegove supruge) počiva pod obeliskom visokim točno twain tj. dva fathoma ili 12 stopa, označen u smrti svojim imenom, ali sve je to bolje od nas rekao svojedobno Đorđe Balašević: "Za sve je kriv Toma Sojer, takve knjige ne bi smele da postoje..."
Genijalnom Marku Twainu za sve te knjige "koje nisu smjele postojati" možemo samo reći hvala. Neke pisce zaborave još za života, a njega se i sto godina poslije smrti pamti s i te kako dobrim razlozima. Otvorite danas neku od njegovih knjiga i počnite je čitati (a ima li uopće kuće s policama za knjige u kojoj nema barem jedne knjige Marka Twaina?) i vidjet ćete možete li je ispustiti iz ruke prije kraja.
