Hrvatska je imala šansu doći do prihvatljivog razgraničenja sa Slovenijom na moru jedino kroz postupak koji bi provelo neko od stalnih međunarodnih sudišta specijaliziranih za takva razgraničenja. Upravo stoga glavni je cilj slovenske politike i bio da do procesa na Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu, primjerice, nikada ne dođe.
Nakon dvije i pol godine blokiranja ulaska Hrvatske u EU, 2009. godine Hrvatska je morala pristati na održavanje procesa i to putem “ad hoc” arbitraže, a ne putem “pravog” suda. Hrvatska je nakon tog pristanka ipak postala članica EU, no sada stiže na naplatu odluka da se arbitriranje prepusti arbitraži koja se ne mora držati osnovnog načela međunarodnog prava na moru, dakle linije ekvidistance i podjele zaljevskih voda po crti sredine.
>>Cijeli tekst čitajte u tiskanom izdanju od petka ili prelistajte e-izdanje.
Od ostalih tema izdvajamo:
>>Ivanković: Kada bi Hrvatska priznala presudu, ugrozila bi rješavanje sporova s BiH, Srbijom i Crnom Gorom
>>Veljković: Zagreb i Ljubljana na kraju će opet morati sami sjesti za stol
>>Karakaš: Polovično rješenje koje Ljubljana nije očekivala
>>Despot: Slovenija nije dobila izlaz na more
>> Kolinda Grabar-Kitarović sastaje se s Trumpom
>>Najbolji Mijo Pranjić: stvorio Njemačku u svom dvorištu
>> Rođendanski tjedan: reprint Večernjeg lista iz 1999.
Slovenska vanjska politika je imala tri cilja: EU, NATO i izlaz na otvoreno more preko leđa Hrvatske. Dotle smo se mi borili s ratom i obnovom zemlje, oni su uprili u rješavanje tih pitanja. Ne samo da su nas na silu natjerali na arbitražu, vec su muljali s njom. Ovu arbitražu odbaciti, jedino na sud u Hamburgu ako hoće, ako ne ne dati im ni milimetar da priđu našem dijelu. A teta Angela neka vodi svoju zemlju, i druge zemlje imaju ovakve slučajeve pa im se nitko ne miješa. Milanovic je zatvorio granicu, pa mu nije dlaka s glave pala. Slovenci ce zujati po Europi i raditi presing, a mi samo saljimo snimku za njima.