Ciljevi privatizacije su postizanje što bržeg ekonomskog rasta, stvaranje novih radnih mjesta, uključivanje gospodarstva u svjetske gospodarske tokove, poticanje rasta hrvatskog poduzetništva, restrukturiranje ponude hrvatske privrede, smanjenje javnog duga. Tako piše u hrvatskom Zakonu o privatizaciji iz 1996. godine.
Tajkuni špekulanti
S obzirom na to, može se zaključiti da je privatizacija u Hrvatskoj postigla kontraefekt. Ekonomski rast bio je slab, javni dug je rastao, kao i nezaposlenost, a konkurentnost je slabija nego ikada prije. U trenutku kad hrvatska Vlada najavljuje novi val prodaje državne imovine, logično je preispitati dosadašnje učinke tog procesa. A oni su, u najmanju ruku, užasni.
U prvom privatizacijskom valu, do 1996., prodano je više od 4 tisuće poduzeća, vrijednosti oko 20 milijardi američkih dolara. Umjesto restrukturiranja, velik broj poduzeća propao je usred loše ekonomske situacije uzrokovane ratom, koncept radničkog dioničarstva nije zaživio, a kasta politički podobnih tajkuna špekulanata, uz podršku banaka, stekla vlasništvo nad golemim dijelom nacionalne ekonomije.
Nakon toga pristupilo se drugom krugu – tzv. kuponskoj privatizaciji. Država je prvo privatizacijskim investicijskim fondovima dala gomilu nelikvidnih dionica precijenjenih poduzeća, a vidjevši da od njih nema koristi, branitelji su svoje dionice po bagatelnim cijenama prodavali lešinarskim ulagačima.
Ostali prirodni resursi
U tom periodu privatizirane su i banke. Iako je država u njihovu sanaciju tijekom ranijeg desetljeća uložila oko 35 posto BDP-a, prodane su strancima za djelić tog ulaganja. Već 2000. strani vlasnici kontrolirali su 77 posto hrvatskog bankarskog sustava. U tom periodu prodani su i neki nacionalni monopoli, poput Hrvatskih telekomunikacija, a 2003. i prvi dio najveće kompanije u državi – Ine. Afera je bilo bezbroj, od korupcije u Fondu za privatizaciju, preko prodaje imovine povlaštenim tajkunima, do slučaja da je bivši premijer optužen da je za 10 milijuna eura prepustio upravljanje u Ini mađarskom MOL-u.
Uskoro slijedi prodaja Croatia osiguranja, HPB-a i Petrokemije. Vjerojatno i davanje u koncesiju autocesta, a kasnije možda i monetizacija dijelova HEP-a. Ostaje zemlja, infrastruktura, šume, vode i rudna bogatstva. Hoće li i ta imovina uskoro na bubanj zbog nužde 'restrukturiranja'?
>> Kako je tekla privatizacija - 1. dio
>> Kako je tekla privatizacija - 2. dio
sva privreda nam je ukradena,od bivših političara..do zadnje firme,do zadnjeg drveta..sad razumim šta je bilo "streljanje kulaka" 1945 godine..po svemu sudeći,ponovit će se..