I ove sam godine nepripremljen upao u berbu grožđa na Korčuli, pa već danima osjećam posljedice. Tako je kad ne poznaješ tešku “dinamiku” vinograda. Slično je i s dinamikom priprema za izbore koju još mnogi političari ne razumiju najbolje. Pravi posao u vinogradu počinje već u veljači, da bi se tek u rujnu vidjelo kakva je berba. Prije gotovo pet godina, Kolinda Grabar-Kitarović poštivala je tu dinamiku i njezine pripreme za predsjedničku kandidaturu počele su godinu dana prije izbora. Nije ona samo banula, dugo se u tom političkom vinogradu tražio kandidat koji može pobijediti Ivu Josipovića kako bi, nakon 15 godina, HDZ-ov kandidat došao na Pantovčak. Prvo je trajala borba hoće li HDZ-ov kandidat biti prokušani Ivica Vrkić ili malo poznata Kolinda.
Nakon što je odnijela prvu pobjedu, mogao se pokrenuti cijeli predizborni stroj. Ona je bila veleposlanica RH u SAD-u, radila je u vrhu NATO-a kao politička tajnica, dio priče oko nje bio je mističan jer je bila i članica Trilaterale. Odmah je pokazala samopouzdanje, odlučnost, hrabrost i energičnost. Istodobno kako je krenuo taj njezin “clean start”, HDZ pokreće svoju vojsku operativaca, što će se pokazati kasnije kao presudno. Još je 2011., naime, ustrojen taj tim operativaca, koji je hijerarhijski čvrsto vodio Milijan Brkić Vaso i koji je sve do zadnjih parlamentarnih izbora HDZ-u donosio samo pobjede. Ta “vojska” sastojala se od legija po funkcijama najodgovornijih županijskih i lokalnih operativaca, koji su potom organizirali na nižim razinama sljedeće kohorte operativaca. Šest mjeseci prije izbora 500-tinjak tih operativaca okupilo se na tajnoj klauzuri, na kojoj im je prezentirana strategija te njihovi taktički zadaci na terenu.
Uoči izbora ta je mašinerija već brojila oko 2500 stranačkih ljudi s vrlo jasnim zadacima. Oko Kolinde je istodobno osnovan tim stručnjaka i savjetnika koji su je brifirali, poučavali i pripremali njezine nastupe do zadnjih detalja. Paralelno i HDZ-ovi operativci prolaze sličnu taktičku obuku. Osim što su svi ti operativci bili motivirani, velika prednost Grabar-Kitarović bila je i rast fanatične potpore kompletne domoljubne, desne političke opcije, koja je bila motivirana rušenjem “komunjare” Josipovića. Uz nju je bila cijela braniteljska populacija, tzv. šatoraši, Crkva, BiH i Hrvati iz dijaspore. I unatoč svim tim silnim organizacijskim naporima, Kolinda je u prvom krugu zaostajala za Josipovićem, tako da je za drugi krug provedena mobilizacija do kraja, a mnogi i danas prepričavaju kako su HDZ-ovci prekidali ili otkazivali već uplaćeno skijanje kako ne bi izostali u drugom krugu. I cijeli je taj napor na kraju bio jedva dovoljan da ona kroz ušicu igle u mrtvoj utrci pobijedi s 1989 glasova, u Hrvatskoj, više od Josipovića.
Zašto sada iznosim te detalje iz prve predsjedničke utrke Grabar-Kitarović? Zato što pet godina poslije ona više nema najveći dio pobrojene dinamike i pozadine. Više nije novo lice i nema više mistike. Ljudi su je dobro upoznali. Njezino karakteristično samopouzdanje, odlučnost i energičnost uvelike su iščezli. Onaj pobjednički izborni tim HDZ-ovih operativaca nije u funkciji. Premda u stranci kao voditelji predizbornih operacija figuriraju Kapulica i Kopal, taj dvojac svoju lošu učinkovitost dokazao je na ličkim izborima, a potom i na europskim. Izgleda da će “K und K” voditi organizaciju operativaca i sada, po sistemu “treća sreća”. Kako tvrde iskusni stranački operativci, dvojac griješi time što stvari organizira ne obilazeći teren, već naprotiv, s mrežom komunicira preko Facea i SMS-a. No kada bi taj stroj i profunkcionirao, s pokretanjem kasni barem tri mjeseca.
Situacija je prilično shizofrena s obzirom na to da Grabar-Kitarović još službeno nije ni objavila kandidaturu. Osnovan je nekakav predizborni stožer, no bez kandidatkinje ne može činiti ništa. Oko Kolinde sada nema ni jednog od važnih ljudi iz njezine pobjedničke ekipe koja ju je izgurala na Pantovčak. U utrku za drugi mandat ulazi bez cijele te infrastrukturne potpore, ali i bez većine nekadašnjih aduta. U izbore ulazi s rejtingom koji u utrku unosi sama, a još nije zaustavila pad popularnosti. Njezin glavni protukandidat Zoran Milanović, moglo bi se ustvrditi, već je u drugom krugu. Premda i politički analitičari i glavni mediji zaključuju da se “Škoro ispuhao”, to je hrabra teza jer on kampanju još nije ni počeo, a već se, za donedavnog “običnog pjevača”, izborio za ozbiljan rejting. S obzirom na trend pada, prije bi se moglo reći da se “ispuhuje” Kolinda. Usporedimo li njezinu poziciju kod birača uoči izbora 2014. i 2019., još nije jasno kako će u preostalom vremenu uspjeti onako moćno mobilizirati svoje birače kao 2014.
Kandidatkinja Kolinda s druge strane je imala bahatog premijera, izdajnika josipovića, kukulele vladu i osakačene medije koji nisu mogli sakriti i obamnuti naroda kakva pošast je komunjarska bagra. Danas mediji uspjevaju obmanjivati narodšto su komunjare, jer na žalost narod često brzo zaboravlja