Nakon što je Večernji list zaprimio odluku ministra znanosti, obrazovanja i sporta Željka Jovanovića o povlačenju preporuke korištenja VP-a, magazina za vojnu povijest, u nastavi povijesti u svim osnovnim i srednjim školama, stižu reakcije sa svih strana. Jedna od njih je i povjesničara i suradnika magazina mr. sc. Amira Obhođaša koju možete pročitati u nastavku:
Iako od 1. srpnja 2013. Hrvatska postaje članicom Europske unije, da je pred nama još dugačak put do istinski demokratskog društva dokazuju i zbivanja oko najnovijeg broja časopisa Vojna povijest. Naime, naslovna tema ovog broja jest "Ustaška vojnica - uspostava, ustroj i početni razvoj oružane sile Ustaškog pokreta", što je izazvao burne reakcije u medijima Republike Srpske, a što su zatim prenijeli i ovdašnji mediji i to doslovce i slovom i duhom. O standardima koji vladaju u novinarstvu Republike Srpske ne bih htio raspravljati, ali vjerujem da čitatelje ne treba previše podsjećati kako su njihovi mediji izvještavali o događajima na ovim prostorima 90-tih godina i kad danas po toj istoj metodi banjalučke novine "Press" potpuno tendenciozno i iskrivljeno interpretiraju navedeni članak, to ne bi trebalo nikog previše čuditi. Međutim, kada hrvatski mediji potpuno nekritički prihvate ovako sročen tekst i prenesu ga na svojim stranicama za zapitati se je što ovdje nije u redu? Ako postoji prijepor oko nekog pitanja i o tome želite izvještavati, zar nije uobičajena novinarska praksa kontaktirati obje strane? Nije li to osnovni preduvjet za profesionalno i nepristrano novinarstvo?
Za neke očito nije jer u ovom slučaju nitko nije kontaktirao ni uredništvo Vojne povijesti, ni autora spornog teksta, već su odmah uslijedila lijepljenje etiketa i navodi da članak veliča, to jest, "glorificira ustaštvo". I ne samo to, iz natpisa u hrvatskim medijima vidljivo je da većina novinara koja su pisala o ovoj temi nisu ni pročitala članak, a neki to nisu ni prikrivali, poput nepotpisanog novinara s T-portala, koji je u svom tekstu iznio da je članak "Ustaška vojnica-uspostava, ustroj i početni razvoj oružane sile Ustaškog pokreta" pročitao samo "površno". To ga međutim nije priječilo da iznese teške optužbe na račun Vojne povijesti, pa je za zapitati se kakvi to standardi vladaju u hrvatskom novinarstvu kada se ovakve optužbe mogu iznositi bez ikakve prethodne provjere?
Nakon ovakvih natpisa uslijedila je reakcija i bivšeg predsjednika Stjepana Mesića, koji je čak zahtijevao zabranu ovog broja Vojne povijesti i njegovo povlačenje iz prodaje jer da je riječ "dobro zamišljenoj i realiziranoj kampanja rehabilitiranja ustaštva". Naravno, što je sporno u tekstu nije naveo i za pretpostaviti je da ga nije ni čitao, ali ni on to nije smatrao preprekom u donošenju ovakvog suda i traženju njegove zabrane.
Na članak je reagirao i Savjet za nacionalne manjine, međutim, iz njihovog pisma upućenom uredništvu Vojne povijesti ponovno se može razaznati da se ni Savjetu nije dalo čitati članak. U pismu se uredništvo Vojne povijesti optužuje za prešućivanje zločina počinjenih od strane NDH, što je naprosto netočno, a u to su se mogli i sami uvjeriti da su čitali dalje od naslova i da su došli do trećeg odlomka na prvoj stranici teksta.
I na kraju oglasilo se Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta koje je zatražilo stručno mišljenje od povjesničara, koji su navodno pročitali ne samo sporni broj Vojne povijesti, već i posljednjih šest, te jednoglasno zaključili "…da su naslovnica, kao i način na koji su obrađene pojedine teme u broju 27 iz lipnja ove godine neprihvatljivi za korištenje u osnovnim i srednjim školama. Za ovo je Ministarstvo, naime neprihvatljivo veličanje bilo kojega totalitarnog režima pa svaki sadržaj koji k tome teži oštro osuđujemo. Nezavisna stručna mišljenja upućuju na neprihvatljivost sadržaja i u nekim prethodnima brojevima časopisa VP-magazina za vojnu povijest." Iz ovog priopćenju nije vidljivo tko su ti nezavisni stručnjaci, po kojem su kriteriju odabrani da iznose svoj vrijednosni sud, čime se to veličaju totalitarni režimi i što je to konkretno sporno u načinu na koji su obrađene teme iz broja 27. i u nekim prethodnim brojevima Vojne povijesti. Presuda je međutim jasna: Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta povlači svoju preporuku za korištenje VP-a kao dodatno nastavno sredstvo za korištenje na satovima povijesti u školama i ponovno ga može dobiti samo pod uvjetom da svaki pojedinačni broj časopisa prije njegovog tiskanja dostavi na mišljenje Agenciji za odgoj i obrazovanje i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. Iako je riječ samo o davanju preporuke, u posljednjoj rečenici teško se je oteti prizvuku cenzure.
Iz cijelog ovog slučaja vidljivo je da demokratske vrijednosti u mnogim segmentima našeg društva još uvijek nisu zaživjele. Diskreditiranje i blaćenje putem medija, proizvoljno donošenje sudova, nespremnost na dijalog i na saslušavanje mišljenja suprotnog vlastitom, odlike su ideološkog načina razmišljanja. Članak "Ustaška vojnica-uspostava, ustroj i početni razvoj oružane sile Ustaškog pokreta" zapravo je presjek knjige "Ustaška vojnica. Oružana sila ustaškog pokreta u Nezavisnoj državi Hrvatskoj", znanstvenog rada na kojemu su osim mene radili i Mario Werhas, dr. sc. Bojan Dimitrijević i Zvonimir Despot. U predgovoru knjige kolega Dimitrijević je zapisao: "Istraživati i pisati o temama vezanima uz Ustaški pokret za znanstvenike je oduvijek predstavljao svojevrstan rizik. Činjenica je da su i NDH i Ustaški pokret, pa otuda i Ustaška vojnica, bili definirani negativno još u vrijeme socijalističke Jugoslavije terminima kao fašistički, kvislinški ili zločinački. Stoga je uvijek postojao svojevrstan rizik da znanstvenik koji se usudi istraživati te teme, bez obzira na to koliko objektivan pri tome bio, bude i sam politički okvalificiran kao 'ustaški', 'proustaški' ili čak 'profašistički' nastrojen. Čak i u vrijeme socijalističke Jugoslavije kada su se povjesničari, osvjedočeni članovi komunističke partije, bavili ovom temom, bilo je preporučljivo staviti koji epitet (takozvani, kvislinški itd.) ispred naslova tema koje je 'pokrivala' NDH. Također, činjenica da su pripadnici Ustaškog pokreta imali odlučujuću ulogu u nastanku NDH utjecala je da se terminom 'ustaški' obuhvati i ono što je bilo izvan pokreta ili vojnice. Došlo je tako do sveopće kontaminacije povijesnih tema iz razdoblja NDH terminom ustaški, naravno ako ona nije bila partizanska ili antifašistička. Ovaj trend uočljiv je i kod pojedinih istaknutih povjesničara toga razdoblja, kako u Hrvatskoj, tako i u drugim republikama tadašnje Jugoslavije."
>> 'Znaju li vaši stručnjaci kako se vojna povijest izučava u svijetu?'
Očito je da ovakav način razmišljanja u Hrvatskoj još uvijek snažno prisutan. Kako drukčije objasniti napade na članak koji pokušava objasniti kako i zašto je došlo do ustrojavanja Ustaške vojnice, kakav je bio njezin ustroj, njezino djelovanje i što je sve utjecalo na njezin razvoj. A da potreba za ovakvim radovima postoji, svjedoči i posvemašnje neznanje u većini tekstova i priopćenja na ovu temu iz kojih se vidi da većina nije ni upoznata sa samim terminom Ustaška vojnica i njezinim značenjem. Arhivski izvori o Ustaškoj vojnici samo su fragmentarno sačuvani i istraživanje i objavljivanje znanstvenih povijesnih radova na ovu temu dovoljno je složeno i bez ovakvih ideoloških podmetanja. Znanstvena obrada temelj je svake rasprave o spornim pitanjima iz naše prošlosti, a dijalog koji iz toga proističe indikator je stupnja demokratizacije određenog društva.
>> 'Jel MOZS-u prihvatljivo da djeca znaju kako izgleda Hitler?'
>> 'VP ne naginje ustaštvu. Ja za takav magazin ne bih pisao'
>> 'VP zadovoljava i profesionalni, ali i puki čitalački habitus'
>> Povjesničar Hrvoje Mandić: VP nikada nije veličao totalitarizme
