U prijelomnim trenucima stvaranja nove hrvatske vlade nametnulo se pitanje što nas zapravo čeka, koji su osnovni ciljevi političkih vođa. Je li vlada Zorana Milanovića bila utemeljena na kejnzijanskim, ljevičarskim principima socijalne države i što pravednije raspodjele? Što nas čeka ako vlada u kojoj većinu čini HDZ Tomislava Karamarka bude svoju ekonomsku politiku temeljila na onom što čini suštinu učenja njemačkog ekonomista Hansa Wernera Sinna?
Njemački pristup
Kako to biva s ekonomskim pitanjima, naročito u Hrvatskoj, stvari su nešto složenije, jer niti je Sinn glavni strateg njemačke vlade niti je politika Milanovićeve vlade počivala na neokejnzijanskom sustavu kakav zagovaraju lijevi ekonomisti poput Paula Krugmana ili Josepha Stiglitza. Sinn je pripadnik njemačke škole koja zagovara umjeren pristup slobodnom tržištu, tzv. ordoliberalizam, dakle red (Ordnung) i sloboda, tako da država postavi okvir i regule, a unutar toga tržište je slobodno. To je srž ekonomske politike i vlade Angele Merkel, koja je u njemačkim okvirima nevjerojatno uspješna, proizvodeći viškove visokokvalitetne robe za svjetsko tržište, no time stvara nevolje i dugove tamo gdje se njemačka roba kupuje.
Kako bilo, njemački pristup s uvođenjem reda bio bi sjajan da je primijenjen u Hrvatskoj u tranzicijskim godinama, no pitanje je je li to bilo moguće, jer tada smo dobili dvije sukobljene strane. S jedne su strane bili žilavi ostaci socijalističkog naslijeđa i shvaćanja prema kojem svako poduzeće mora preživjeti i država se mora brinuti za sve. S druge su strane propovjednici tržišta slobodnog do krajnjih granica, tako da se svako plaćanje poreza smatra nepotrebnim teretom, ugovori su sveti čak i ako su protuzakoniti, a najbolje se profite bere oslanjanjem na državne jasle. U svemu tome vlada Zorana Milanovića, kaže ekonomist Ljubo Jurčić, zapravo je imala liberalan pristup, nije činila ništa čekajući da se stvari riješe same.
– Nisu imali sustavnu politiku postizanja nekog cilja, smanjenja javnog duga ili povećanja zaposlenosti. Jedini cilj bio je opstanak na vlasti – kaže.
Učenjima Krugmana i Stiglitza, koji su veliki protivnici politike štednje države koju propovijedaju desni ekonomisti, vjetar u leđa dao je francuski ekonomist Thomas Piketty svojim istraživanjem koje je dokazalo da globalna velika nejednakost uzrokuje cikličke krize i razvoj dovodi u opasnost. No Jurčić ističe da je Piketty više statističar te da njegove ideje ne daju sustav provedivih ekonomskih politika, ilustrirajući to savjetom koji je Piketty dao Hrvatskoj: uvedite porez na imovinu. – Porez na imovinu samo je segment, jedna od stotinu mjera, i sa stručne strane ne može biti visoko ocijenjen. Piketty je ipak dao doprinos mjerenju bogatstva. Sinn je sasvim nešto drugo, on je dobar istraživač, pripadnik njemačke škole i zna sve vrste ekonomskih politika – kaže Jurčić.
Bilo bi, očito, dobro kad bi se nova vlada držala njemačkog modela, nastavljajući uvoditi red na kojem je, to se mora priznati, Milanovićeva vlada nešto učinila. Ali, pitanje je što donosi Most s idejama kao što je privatizacija zdravstva koje, kaže Jurčić, podsjećaju na liberalnu politiku Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. Tu valja podsjetiti da mnogi ekonomisti dokazuju da je i financijska kriza 2008. imala korijen u pretjeranoj liberalizaciji financijskog sektora. Pitanje je, dakle, hoće li Hrvatska u trenutku kad se svijet suočio s posljedicama takve liberalizacije ići baš u tom pravcu?
Različite stvarnosti
Pritom valja imati na umu da su razlike između društvene stvarnosti Njemačke i Amerike velike pa sada demokratski predsjednički kandidati u SAD-u govore o njemačkom sustavu obrazovanja kao uzoru, zagovarajući ukidanje školarina u Americi. Nova snaga hrvatske politike, Most, odriče se bilo kakve ideologije, govori samo o reformama, ali reforme nisu moguće ako nemamo neki cilj ispred sebe.
Je li nam pri tome pred očima njemački model koji je ipak očuvao socijalnu državu ili američki koji je doveo do toga da je glavna tema predsjedničkih izbora pitanje nejednakosti i potpunog onemogućavanja američkog sna u kojem bi svatko trebao imati šansu? Jurčić upozorava na još nešto što smo zaboravili, uzdajući se u inozemnu pamet. – Zemlja koja se vlastitim snagama, vlastitim institutima, znanošću i ekonomskom politikom ne pobrine za vlastiti razvoj neće se razvijati – upozorava Jurčić
>> Bi li Tihomir Orešković zaposlio Milanovića, Marasa ili Grčića?
čeka nas u svakom slučaju bolje nego za dosadašnje nesposobne Vlade. Ako ostanu dosljednji (Most) u ovom mandataru i većini onoga kaj su zagovarali, ubrzo ćemo misliti da je period prošle Vlade bio samo jedan jako grdi san. No, nažalost bilo je to uistinu vrijeme največih podjela u hrvatskom društvu. Inače, gospođa Silvana Perica je doktorilala na ovu temu pa sigurno je dala kvalitetnu analizu.