U SDP-u vrije već dulje, a u subotu je na izvještajnoj konvenciji prekipjelo iz lonca. Ministar financija Slavko Linić javno je manifestirao da s premijerom Zoranom Milanovićem nije, najblaže rečeno, u najboljim odnosima. Došavši među zadnjima i sjedajući u zadnji red, iako mu je bilo rezervirano mjesto u prvom, među članovima Vlade, Linić je izbio u prvi plan.
Kako je premijer prije mjesec dana pritisnuo Linića javno ga natjeravši da razriješi svog pomoćnika Branka Šegona, tako je ministar financija sada pritisnuo Milanovića da se odredi prema njemu kao ministru. Linić je premijeru prije tri tjedna dao mandat na raspolaganje, ali se Milanović nije očitovao. Nije se zahvalio Liniću, ali ga nije ni podržao. Više osoba iz Vlade tvrdi da Linić i Milanović gotovo mjesec dana ne razgovaraju. Posljedica je da su o Linićevim rezultatima na izvještajnoj konvenciji SDP-a govorili drugi ministri, a da je u izradu propisa kojim bi se zaključile predstečajne nagodbe premijer uveo ministra Branka Grčića.
Ipak, nagađanja da će Milanović smijeniti Linića te da mu zamjenu traži u Gordanu Marasu ili Siniši Hajdašu Dončiću, barem zasad djeluju ishitreno. Točno je da Milanović dugoročno računa sa spomenutom dvojicom SDP-ovaca, a ne s Linićem, ali to ne znači da će u ovom času napraviti rošadu u njihovu korist.
Ako se u dogledno vrijeme ne izglade odnosi i Linić odleti iz Vlade, to će sigurno izazvati potrese u SDP-u, ali ne i raskol. Iz razgovora s više SDP-ovaca, onih u izvršnoj vlasti, u parlamentu i s običnim članovima, proizlazi da su svi nečim nezadovoljni, ali nitko toliko da bi isprovocirao kakve ozbiljnije turbulencije.
Htjeli bi da presiječe
Kao prvo, SDP je na vlasti i nitko neće ugrožavati vladajuću poziciju stranke. Drugo, po statutu SDP-a predsjednik stranke ovlašten je predlagati izborne liste Glavnom odboru. Dakle, ako se intimno i ne slažu s njim, ambiciozniji SDP-ovci neće se zamjerati i otvoreno sukobljavati s Milanovićem. Da je tako, govori i to što se nakon “incidenta” na konvenciji o Liniću puno govorilo u nedjelju, a u ponedjeljak je već više bilo riječi o tome kako će izgledati lista za izbore u Europski parlament.
U SDP-u se puno rogobori, ali u bradu. Milanoviću zamjeraju da samovoljno vodi stranku i da se okružio ljudima koji mu samo kimaju glavom (u njegovu gardu ubrajaju Marasa, Grčića, Hajdaša Dončića, Ranka Ostojića, Mihaela Zmajlovića, Tihomira Jakovinu iz redova ministara, a iz zastupničkih redova ulaz kod njega imaju Peđa Grbin, Biljana Borzan, Igor Dragovan).
SDP-ovci svom predsjedniku prigovaraju da se bezrazložno iscrpljuje na aferama (zadnja s kupnjom skupocjenih audija) te da mu mediji vode politiku. Željeli bi da ponekad presiječe i donese odluke kao u slučaju ministra zdravlja Rajka Ostojića kojeg je pustio u medijski linč, ali nije odlučio zahvaliti mu se na vođenju ministarstva. Zamjeraju mu nedostatak konzultacije i komunikacije. Neki drže nedopustivim da premijer sam odlučuje o glavnom državnom odvjetniku, a drugi prigovaraju što ne kontaktira više i izravnije s predsjednikom Sabora Josipom Lekom, nego je predsjednik Odbora za Ustav Grbin nerijetko u funkciji poštara među nositeljima izvršne i zakonodavne vlasti.
Piculina pozicija
Premda je u Milanovićevoj ovlasti da Glavnom odboru predlaže izbornu listu, ima glasova u stranci koji bi rekli što misle. Neven Mimica bit će nositelj liste, ali se pitaju koju će poziciju imati Tonino Picula – drugu, šestu ili... Piculina pozicija simbolično je putokaz za poziciju i perspektivu ostalih “starih” SDP-ovaca poput Linića, Milanke Opačić, Miranda Mrsića.
može računat na onu dvojicu što su mu frenetično pljeskali na plenumu, a još uvijek nisu ipali iz anusa