Inicijativa Od šutnje do promjene, skupina stručnjaka iz socijalne skrbi koja progovara o problemima unutar tog osjetljivog sustava, otvorenim pismom ukazala je na kršenje prava novorođenčeta ostavljenog u Zaprešiću. Stručnjaci iz sustava - psiholozi, socijalni radnici i socijalni pedagozi - upozoravaju da su prava tog djeteta prekršena na više razina. Posebno prozivaju vlastiti sustav odnosno Hrvatski zavod za socijalni rad, jer se nisu postavili kako to njihova uloga nalaže. Zavod je dužan postaviti djetetu skrbnika, koji tada ima roditeljsku funkciju i odlučuje o svim važnim stvarima, npr. imenu, liječenju, smještaju pa i o objavama u medijima, uz suglasnost i dogovor sa nadležnim Područnim uredom HZSR.
"U posljednjem slučaju napuštene bebe, danima se nitko iz socijalne skrbi nije oglasio. Zato smo iz bolnice slušali izvještaje istoga dana, ali iz socijalne skrbi, iz institucije koje treba zbrinuti dijete, ni glasa. Nedavno su zaposlili glasnogovornika! Kako to? Dakle, bolnica je bez ikakvog ovlaštenja i dopuštenja skrbnika, izvještavala o djetetu, iznosili su podatke o djetetovom zdravstvenom stanju i to direktno u kamere. Inače zdravstveni se sustav uvijek drži propisa i traži suglasnost roditelja ili skrbnika, potpisom ili pismenim rješenjem, za sve situacije kod liječenja djece. Kada djeci treba dati anesteziju za vađenje zuba, kada hitno treba djetetu koje je progutalo 20 Normabela “ispumpati želudac”, a nema roditelja ili nisu dostupni, naši se zdravstveni radnici drže slova zakona i puste dijete da čeka skrbnika!
Tako da nas čudi, ali zaista čudi ova sloboda percipiranja granica liječenja, medicinskog postupanja, jer ovdje se liječnik (bez suglasnosti skrbnika) fotografirao s djetetom. Isto tako se s djetetom fotografirao i svećenik. Kako se u bolnici, na neonatalnom ili pedijatrijskom odjelu pojavio svećenik? Koja mu je uloga i odakle dozvola da obavlja svoje obrede s djetetom koje nema roditelje, niti je zatražena suglasnost skrbnika? Što on radi u bolnici i tko mu je dopustio pristup djetetu koje se, na kraju krajeva, ne može “braniti” od nasilnog “blagoslova”? ", stoji u otvorenom pismu Inicijative, koja je ovaj slučaj prijavila i Pravobraniteljici za djecu. Postavljaju i pitanje: "Što bi učinio netko od vas, katolika, koji čitate ovo, kad biste čuli da je npr. hodža blagoslovio vaše dijete koje se napilo na maturalcu, a da mu pomogne?
Nadalje, tvrde, neprofesionalno je i etički nedopustivo, navesti gdje će biti smješteno dijete, a u ovom slučaju je to Dječji dom Zagreb. Upravo je ravnateljica tog doma, poznatijeg kao Nazorova, ističu, u više navrata opominjala kako za tako malu djecu nema mjesta i kako institucionalni smještaj nije dobar za bebe.
VEZANI ČLANCI
"U više navrata je izjavljivala kako gotovo stalno ima na skrbi veći broj djece od broja propisanog normativima. Što to zapravo znači? Bebe sa mogućnošću posvojenja mogu, djevojčice sa autizmom ne? Ne znači to kako “neki radnici malo više i brže moraju raditi”. To znači da jedna radnica ili radnik u smjeni mora brinuti za 10 beba. Danju, vjerojatno to radi dva ili tri zaposlenika, no druga i treća smjena, pitate li se? Uglavnom, dok gledate slike pokušajte to spojiti s informacijama, npr. 9 beba (živih ljudskih bića koja su potpuno ovisna i brizi, njezi, apsolutnoj pažnji odraslih skrbnika i koja trebaju emotivnu bliskost radi pravilnog emotivnog razvoja) ili 10…, a Dom ima normativ za 4 ili 5. Zamislite sebe samu/oga kako brinete o devetero dojenčadi! ", poručuju iz Inicijative.
Kao najtežu činjenicu ističu upravo to da je za tako malo dijete nedopustivo da bude u dječjem domu.
"Djeca su od rođenja biološki uvjetovana da poznaju jednu osobu, jednog njegovatelja ili skrbnika, koji je tu dan i noć za njih. Uvjeti u dječjim domovima nisu takvi, niti mogu biti. Upravo je činjenica da je za dječji razvoj najvažnije da ima jednog primarnog skrbnika – roditelja ili onog tko mijenja roditelja (udomitelja, posvojitelja) koncepcija deinstitucionalizacije te promoviranja udomiteljstva („Prve 3 su najvažnije“). Odluku da se dijete i to još tako maleno smjesti u ustanovu smatramo sramotnom za sustav – sramota je i fotografiranje putem medija i kvazihumanitarna samopromocija!
Dijete tijekom odrastanja ne smije čekati da stručnjaci riješe sve potrebno za konačnu skrb. Dijete ne smije čekati okončanje pravnog postupka. Dom za djecu Zagreb, Nazorova nije najbolja opcija, samo zato jer je smještaj u udomiteljsku obitelj teže pronaći. Ako je dijete zdravo i nije nužan tretman rane intervencije, onda je udomiteljska obitelj najprirodnija za zbrinjavanje.
Privrženost se kod beba razvija najprije prema jednom skrbniku, koji je uz nju 24 sata, a onda prema svim članovima u obitelji, ako ih je više. U ustanovama se o djetetu brine više osoba, svatko po 8 sati. Iz razvoja privrženosti se razvijaju svi naši budući odnosi kroz život, a znamo da time dijete stvara i sigurnost – dijete zaplače, majka ili skrbnik dođe i pobrine se za njega. To nije izvedivo u ustanovi.
Što se događa sa djetetom na čiji poziv – plač - nitko ne dolazi?
Beba prima poruku da je nebitna, nevidljiva, nevoljena, neshvaćena, prestaje plakati ili ako je povremeno netko čuje ili reagira stvara mišljenje da je svijet nesigurno mjesto i da se odraslima ponekad može vjerovati, ali uglavnom ne. Nastaje nesigurna privrženost do one anksiozne privrženosti ili potpuno dezorganizirane privrženosti, gdje je sve i svi nesigurno", jasni su stručnjaci s dugogodišnjim iskustvom u socijalnom radu.
Nije nemoguće da u Hrvatskoj ne postoji nijedna udomiteljska obitelj za ovo dijete, kažu, a to nas onda vraća na problem mogućnosti zbrinjavanja djece o čemu je Inicijativa u više navrata upozoravala. Podsjećaju pritom da sada u Zavodu postoji služba koja se bavi traženjem udomiteljskog smještaja za djecu, dok su prije to radili zaposlenici u bivšim centrima za socijalnu skrb. Međutim, upozoravaju da postoji registar posvojitelja u kojem je puno posvojitelja koji su ujedno i udomitelji sa perspektivom posvojenja, a u čije je obitelji moguće prvo udomiti dijete, a potom, kad dijete stekne uvjete za posvojenje, ti ga udomitelji imaju mogućnost posvojiti. Za dijete je to bolje umjesto da mijenja tri različita okruženja - bolnica, udomitelji pa moguće posvojitelji.
"Ono što nas zaista jako boli je što se prava djece opet krše. Napušteno dijete je i žrtva kaznenog djela za koje opet postoje pravila objavljivanja – za koja nitko ne mari. Kao ni za djecu, osim kad su u medijima. Šta da radimo sa djecom koja dugo čekaju smještaj i nisu imali „privilegiju spašavanja“ putem medija? Javnost ne smije znati gdje je smješteno napušteno dijete, niti detalje o zdravstvenom stanju. Javnost mora znati kako nadležne ustanove, institucije i sustav brinu o najnemoćnijem članu društva i da je to učinjeno na stručan način, bilo od strane zdravstva ili od socijalne skrbi. To je opet izostalo", stoji u pismu Inicijative Od šutnje do promjene.
U ovakvim situacijama treba uskociti ekipa iz hoda za zivot. Udomita ga, usvojite ga. Gdje ste sada glasni pametnjakovici?