Izbor Ive Josipovića i poraz Milana Bandića na predsjedničkim izborima vrijedi povezati sa sve većom dominacijom Jadranke Kosor u političkom životu. Rastuća popularnost premijerke Kosor i Josipovićeva pobjeda pokazuju kako se u hrvatskom društvu počinju više cijeniti neke druge političarske osobine od onih koje su dominirale posljednjih dvadesetak godina. Bandić je nesporni populist povezan s više interesnih skupina i pri tome je potpuno ekonomski neodgovoran. Po tome je vrlo nalik bivšem premijeru Sanaderu. Baš kao što je nekada Sanader prodavao Inu tako da skupi što više političkih bodova i još nešto politički odigra, tako i Bandić koji dan prije izbora u najgorim populističkim manirama smanjuje cijenu parkiranja u gradu Zagrebu. Iako se visoke cijene parkiranja i pretvaranje cijelog grada u veliku parking-zonu nikomu ne sviđaju, jasno je da je to iznimno neodgovoran potez čovjeka koji je i dalje aktualni gradonačelnik koji je Zagrebačkom holdingu nametnuo potpuno nerealni plan investiranja. Konkretno, Bandić od Holdinga traži realizaciju projekata teških više od 2,3 milijarde kuna, a Holding ima tek nešto više od četvrtine tog iznosa. Nesuđeni predsjednik ponaša se, dakle, kao čovjek koji je jednostavnu ekonomsku logiku spreman podrediti svojem političkom uspjehu. Nije mu važna održivost razvoja ključne gradske kompanije ni stabilnost gradskih financija, nego njegov osobni politički probitak. Štoviše, nije ga briga ni za neke temeljne principe. Primjerice, zašto je beskompromisno krenuo u obračun s upravom Holdinga nakon što se ta uprava obračunala s njegovom šeficom financija u kampanji i to zbog toga što žena nije dolazila na posao na Autobusni kolodovor? Taj potez možemo ocijeniti poprilično besramnim i čuditi se zbog čega ga hrvatski mediji zbog toga nisu ozbiljnije penalizirali. Nadajmo se stoga da će sjedokosi par – predsjednik Josipović i premijerka Kosor – svojom dosljednošću i poštovanjem jednostavne logike funkcioniranja pravne države zajedno pridonijeti stvaranju ekonomskog okruženja koje će pogodovati probitku inventivnih, radišnih i kompetitivnih, a ne više kiljentelista i(li) korumpiranih.
Utjecaj sklada između premijerke i predsjednika ne treba podcjenjivati. Ako se prave riječi rečene u pravo vrijeme poklope s odgovarajućim potezima, vrlo bi se lako mogao inicirati do sada neviđen gospodarski rast u Lijepoj Našoj. No, ključno je pitanje je li sklad dovoljan ili je nužno da i najjača pozicijska i najjača opozicijska stranka dovrše svoje unutarnje restrukturiranje. Zasad se čini da ni jedni ni drugi još nisu ni na polovini tog dugog, teškog i opasnog puta. I teško je vjerovati da su Josipović i premijerka dovoljno jake osobe da taj proces drastično ubrzaju. No, tko zna, možda se prevarimo!
Kao što je Josipovič pobijedio na direktnim izborima za predsjednika HR, tako je i Bandić pobijedio za gradonačelnika ZG. Znači, kada je u pitanju Ivo volja naroda se mora poštivati, a kada je u pitanju Milan tada ga treba skinuti. Dali na takav način funkcionira demokracija među SDP-ovcama?