"Kada bi me klub zamolio da se brinem za suce", kazao je Barin u iskazu marseilleskom istražitelju, "to nije bilo zato što sam bio dobar prevoditelj. Moj je zadatak bio da stvorim sucima ugodnu atmosferu prije utakmica, da ih dobro smjestim, dam im neki dar... Morao sam osigurati da, ako neki od sudaca ima djecu, od nas ne ode praznih kovčega", rekao je. Barin je sucima davao Rolex satove, parfeme, skupu odjeću, nalivpera... S Bernardom Tapieom Barin je radio na ponešto drukčiji način. Pozvali bi suce na Tapievu jahtu. Jedan je sudac tako moćnom Francuzu komplimentirao na skupocjenom satu. Drugo jutro sudac je na poklon dobio isti takav. Za Bordeaux je Barin vodio financije preko dva računa, jednog javnog i drugog crnog na koji su se slijevali novci od transfera na koje ne bi platili porez. Tijekom vremena Barin je imao gomilu računa za koje će se kasnije tvrditi da su korišteni za korumpiranje najmanje 16 europskih utakmica te brojne transfere. Ipak, sve to je trajalo do ranih 90-ih, kada stvar pada, a Barin, kako tvrdi, postaje dijelom (i žrtvom) političkih igara njegova šefa Bernarda Tapiea.
Suci su hrlili
Tako je naš zemljak Ljubo u razdoblju između 1992. i 1995. bio bjegunac pred pravdom za kojega je izdan međunarodni nalog za uhićenje. Njegov bijeg poprimio je filmske razmjere, izveo je niz dramatičnih bjegova, a tvrdi se da je bio upozoren na racije u Grazu i Bordeauxu. Konačno su ga uhvatili Nijemci na aerodromu u Düsseldorfu 23. veljače 1995. i izručili ga Francuzima. U zatvoru je bio pet mjeseci dok se konačno nije slomio i sve ispričao sucu Pierreu Philiponu. U iskazu je, među ostalim, priznao kupovanje utakmice protiv AEK-a 1989. te polufinala Kupa prvaka protiv Spartaka iz Moskve 1991. Glavna je obrana Barina i njegovih partnera iz francuskih klubova bila – pa svi to rade!
Spominjao se tu i Real koji je linijskim sucima tih godina redovito poklanjao Rolexe vrijedne do pet tisuća eura. Real je sve pobjeđivao 4-0, kazivao je Barin. Nije otišao u zatvor, za razliku od Tapiea, ali je kažnjen sa 76.000 eura što je beznačajno ako se zna da je samo jedan ‘posao’ koji je organizirao bio vrijedan 4,7 milijuna eura.
Hrvatska se javnost sjeća ne tako davne vijesti kako Barin prodaje svoju luksuznu vilu na zagrebačkom Pantovčaku od 550 kvadrata za samo 680.000 eura zbog teške bolesti. Ljubo Barin, inače strastveni kockar, nije više imao novca. U šest godina nakon cijelog slučaja imao je sedam teških operacija na srcu. Ipak, bez obzira na svote koje su se spominjale, najveću je javnu sablazan izazvalo otkriće da je Barin za podmićivanje sudaca gotovo stalno koristio skupe prostitutke koje su stajale i do 4000 eura na noć. Kad se to pročulo, govorio je Barin pred sudom, suci su jednostavno hrlili. Bilo je to dobro za regiju! Kada bi u pitanju bila tri ili više suca, onda smo dovodili tri, četiri ili pet djevojaka, reče Barin u sudnici. I nije Barin jedini Hrvat u svijetu nogometnih namještaljki koji se koristio najstarijim zanatom na svijetu. Autor knjige Declan Hill u svojim se istraživanjima osobno susreo i s Milanom Šapinom. Šapina je zajedno s bratom osuđen u slučaju Hoyzer te je i sam priznao da je prostitucija efikasan način korumpiranja.
Namještač kao kuhar?!
– To je normalno. Klub uvijek ima na plaći nekog bivšeg suca koji svoje kolege dočeka na aerodromu, odvede ih na piće, nastoji im biti prijateljski naklonjen. To uključuje i žene. Svi vole žene pa nije ništa čudno da su i one u blizini. To je dio te kulture – kazivao je Milan Šapina.
Osim braće Šapina, u slučaju je osuđen još Robert Hoyzer. No, Hoyzer je tokijem istrage vidio da su Šapine imale i supertajne Uefine liste sudaca. Na pitanje tko im je to dao, Milan Šapina nije htio odgovoriti.
– Ja i moj brat znamo puno toga, ali bolje nam je da šutimo. Mi smo samo sitne ribe, ima i puno većih od nas – branio se.
Ipak, slučaj Hoyzer-Šapina otkrio je zapanjujuću istinu. Policija je kod Šapina našla broj stanovitog Williama Lima, malajskog Kineza, poznatog namještača s kojim su nekoliko puta i izravno kontaktirali u njegovu tajnom skrovištu. Bio je to dokaz da su namještači međunarodno povezani. I on je završio pred njemačkim sudom, a javnosti je predstavljan kao kuhar koji je u pokušajima namještanja utakmica po Njemačkoj i Austriji izgubio 700.000 eura (!?). U zatvoru su ga držali godinu dana, slomio se i odlučio sve priznati. Određena mu je kaucija od 30.000 eura te je zamoljen da se sljedećeg tjedna vrati na sud. Williama Lima nakon toga više nitko nije vidio. Jedna od živopisnijih osoba s kojom se Hill u svojem istraživanju sastao bio je Joe Pistone, javnosti poznatiji kao Donnie Brasco, glavni junak istoimenog filma, no i stvarni tajni agent FBI-a. Pistone alias Brasco obavljao je za svoj mafijaški klan i poslove bookmakera pa je mogao iz prve ruke posvjedočiti Declanu da su uvjeti bavljenja takvim poslovima jednaki svuda u svijetu.
– Ha da, tako ti to ide, povjerenje se nikada ne izigrava. Bookie mora vjerovati klijentu i klijent njemu, povjerenje se ne smije srušiti – rekao je. Hill je u razgovoru s nama otišao i korak dalje: – Šapine su blisko surađivali s Danom Tanom kojega smjesta treba uhapsiti! Namještali su po cijeloj Europi, Hrvatskoj, Turskoj, Njemačkoj... Imali su izravnu vezu prema Aziji jer se tamo mogu kladiti u velike iznose, što je velika prednost jer se može zaraditi puno više. Imate i neformalno tržište. Ti su ljudi, slobodno rečeno, brokeri. Ne možete ih svrstati u hijerarhiju namještača jer jednostavno ne postoji, nije to nešto kao što imate bossa u mafiji. Ako ste vlasnik kluba koji želi namještati, onda se povezujete s nekim od njihovih ljudi – kaže Declan.
Ipak, uza sve objavljeno i istraženo, Fifin šef Joseph Blatter prošli je tjedan izjavio da se njegova organizacija već pozabavila svim slučajevima iz Europolova dosjea.
>> 'U Hrvatskoj je namješteno puno više od 18 utakmica'
