Čim smo vozilom izašli iz zavoja, njih su nas dvojica dočekala, jedan s lijeve, drugi s desne strane ceste. Bili su potpuno u crnome i s "fantomkama" na glavi. Kada sam ih ugledao, pitao sam kolegu Krunoslava Balešića "što je ovo", pomislio sam da su maškare. No, i prije nego sam izgovorio "maškare", zapucali su. Nisu prvo pucali u zrak ili vikali, nisu nas nikako upozorili, kako su kasnije pričali, nego su nam odmah zapucali po "šajbi", prisjetio se na osječkom sudu zaštitar Mario Leitkam krvavog 21. listopada prošle godine.
Tada su trojica razbojnika presrela zaštitarski kombi tvrtke Aleph Tau iz Slavonskog Broda, iz automatskih pušaka ranila dvojicu zaštitara, oduzeli im mobitele i službene pištolje te ukrali više od 773.000 kuna. Riječ je o utršku iz obližnjih NTL-ovih trgovina. Sve se odigralo usred dana, između 14 i 15 sati, na cesti između Koprivne i Hrastina kod Đakova.
Po optužnici, Ilija Ćorić (23), koji je tada također bio zaštitar iste tvrtke i kolega dvojice oštećenih zaštitara, zatim Ahmet Alija (27) i Zvonimir Mijatović (24) dovezli su se Mercedesom do tog dijela ceste. Vozio je Ćorić, a on je ostao u blizini automobila kako bi dojavio nailazak zaštitarskog kombija i osigurao bijeg. Alija i Mijatović dežurali su na cesti s, terete se, automatskim puškama u rukama, od kojih je jedna bila kalašnjikov.
Rafalnom paljbom ispalili su najmanje 17 streljiva u smjeru vozila, uslijed čega su zaštitari Mario Leitkam (28) i Krunoslav Balešić (42) zadobili prostrjelne rane po nogama koje su im zadali. Njima je u utorak na Županijskom sudu u Osijeku počelo suđenje za dva pokušaja teškog ubojstva iz koristoljublja te četiri kaznena djela razbojništva. Priznaju krivnju samo za razbojništvo na štetu NTL-a.
– Osjećam se krivim, ali ne tako kao što piše na optužnici, da sam htio ubiti. Nisam htio ubiti – rekao je Alija.
Kada je nastradao, Mario Leitkam u tvrtki Aleph Tau radio je kao zaštitar tek dva i pol mjeseca. Vozio je kombi koji je kupio novac iz 70-ak NTL-ovih trgovina. Trebali su toga popodneva obići još samo jedan dućan.
– Cijelo vrijeme samo su pucali, nisu stajali, sve dok se automobil sam nije zaustavio jer su propucali motor. Sreća moja da sam se sagnuo, jer su dva metka u "šajbi" završila. Sasvim sam siguran da su pucale obje maskirane osobe jer sam osjetio prvo bol u desnoj nozi, pa u lijevoj. Bili su potpuno u crnome, nije ih se moglo primijetiti, ali nisu imali rukavice. Ilija zato i nije pucao, jer on ima tetovažu koju ja prepoznajem, čak sam jednom poslije smjene išao s njim da je popravi. Uostalom, Ilija ne zna izgovoriti slovo "r", ne bi mogao reći "Daj pare!" – nastavio je Leitkam, koji je s Ćorićem zajedno radio tek dva-tri dana ranije.
– Sagnuo sam i stisnuo gas, nadajući se da će se uplašiti i pobjeći. Nisam mislio da će toliko pucati, ali eto, ja budala, zbog minimalca od 3250 kuna idem to napraviti. Ali opet, tko mi jamči, i da smo stali... – opisao je on.
– Ja sam bio sagnut na suvozačevu sjedalu jer sam slagao odreske od vrećica novca. Dignuo sam glavu, čuo sam zvuk metaka po bloku motora, rekao sam Mariju: "Nemoj stajati, daj gas!" Odgovorio je: "Zar ne vidiš kakve su mi noge?" Imao je zavinute nogavice jer je bilo vruće pa sam uočio da uopće nema mišića na nogama, sve je bilo smrskano, kao da je ušao u minsko polje. Pokušao sam prebaciti svoju nogu preko mjenjača da dodam gas jer, ako stanemo, bit ćemo gotovi. U tom trenutku mi je čašica iz koljena iskočila. Sve je to trajalo možda minutu, dvije – ispričao je Krunoslav Balešić.
– Ponedjeljkom se inače kupi utržak od subote i nedjelje, tada bude najviše novca. Vozili smo oko 140 vrećica. Znali su to, kao i da auto nije blindiran i da je kovčeg obična kutija, nije bilo kocke s bojom unutra, nismo ga čak mogli ni pričvrstiti pa smo ga pritisnuli rezervnom gumom – pojasnio je Leitkam zašto se, po njegovu mišljenju, sve odigralo upravo toga dana.
Prozor mu je za pucnjave bio otvoren pa se pomirio "da će dobiti i u glavu".
– Ispružio sam ruke van, oni su došli do nas, uperili puške i vikali: "Izađite van", "Dajte oružje i mobitele" i "Gdje su pare?" Kako sam ispružio ruke, otvorio mi je vrata da izađem, dao sam mu pištolj i mobitel. Znači, ranio si me i uzeo mobitel da ne mogu nazvati hitnu, jadno totalno! Bitno je da si ti dobio novac, a s nama što bude! – prokomentirao je Leitkam na sudu, ne krijući ogorčenost. Ni sam ne zna kako je došetao do prtljažnika i otvorio ga. Kolega mu je opisao da su mu se samo kosti vidjele.
– Uzeli su novac, a nama zapovjedili da legnemo ispred kombija na cestu. Otišli su putem kroz šumu. Hvala dragom Bogu, 20 sekundi poslije naišao je automobil, jedan bračni par, mahao sam im, zaustavili su se. Auto je bio pun cvijeća, sve su to izbacili i nas odvezli do bolnice – nastavio je.
Rekao je i kako je Ćorić znao ranije govoriti kolegama kako "treba njih opljačkati", no nisu ga shvaćali ozbiljno.
– Što je najgore, Ćorić je znao u kakvoj sam životnoj situaciji bio, a kod Krune je dolazio na ručkove u kuću. Strašno, kakav čovjek moraš biti... – izjavio je Leitkam koji je na sud došao na štakama.
Obojica ranjenih zaštitara još su na bolovanju, a trpe i strašne psihičke posljedice.
Amateri gledali akcijske serije par dana prije i ufurali se