Troškovi sudskih postupaka i vještačenja na svim hrvatskim sudovima lani su građane stajali više od 100 milijuna kuna, koliko je isplaćeno na teret državnog proračuna. Troškovi suđenja, koje ne mogu platiti siromašni osuđenici ili oni koji se prikazuju siromašnima, njihovih branitelja po službenoj dužnosti, brojnih vještačenja, dolazaka svjedoka i vještaka na sud... te procesa u kojima se odustalo od progona optuženika ili su na kraju oslobođeni, isplaćuju se iz državnog proračuna.
Sudski troškovi u 2009. godini iznosili su 86,214.900 kuna, a lani je, kaže glasnogovornica Ministarstva pravosuđa Vesna Dovranić, na ime sudskih troškova na teret proračuna isplaćeno točno 100,590.300 kuna! Više od 95 posto tih iznosa isplaćeno je preko općinskih i županijskih sudova. I kada sudovi nalože osuđenicima, koji nisu bez primanja i imovine, da sami plate sudske troškove, sudovi se olako ne uspijevaju naplatiti. Svi osuđenici dragovoljno ne daju novac, pa se mora protiv njih pokretati ovrha. Primjerice, u zagrebačkoj Palači pravde trenutačno se vodi 1346 ovršnih postupka radi naplate sudskih troškova, a većina ih se vodi radi naplate troškova kaznenih postupaka, kaže glasnogovornica suda sutkinja Maja Bilandžić.
Uzaludna ovrha
Na Općinskom sudu u Osijeku na desetke je postupaka u kojima ne mogu naplatiti troškove postupka. Punih su šest godina pokušavali naplatiti oko 8400 kn od Petra B., koji je za prijevaru od 288.000 kuna pravomoćno osuđen još 2004. godine. On novca nema, pa je ovršni postupak obustavljen.
– Vodim ja ovrhe protiv neplatiša, ali se nikad ne naplatim, već samo trošim i dalje državna sredstva. Ako otpišem te troškove, mogu stegovno odgovarati – kaže jedan osječki sudac. "Utjerivanje dugova" zna trajati, kažu nam na sudu, i cijelo desetljeće. Suci nemaju efikasnih načina da provjere jesu li osuđenici sirotinja ili sirotinju glume, pa u pravilu sudski troškovi osuđenika, koji nemaju formalnih primanja, ni imovine na svoje ime, idu na teret proračuna. No, sudac i tada može odlučiti drugačije ako smatra da osuđenik ima novca.
Tako je u slučaju Gradskog podruma Miroslavu Kutli i ostalima sud naložio da solidarno plate 108.000 kuna troškova vještačenja te po 5000 kuna sudskih troškova. Iako je Kutle tvrdio da nema imovine ni prihoda, sutkinja je navela da ne prima socijalnu pomoć ni naknadu za nezaposlene, da je angažirao jednog od poznatijih odvjetnika pa je zaključila da ima prihode iz drugih izvora...
Bez odšteta od sudaca
Građani plaćaju trošak suđenja i kad tužiteljstvo odustane od nečijeg progona jer shvate da nemaju dokaza, pa se tako Borisu Ordulju, bivšem pročelniku Ureda za izgradnju Grada Zagreba, na teret proračuna moralo isplatiti 54.595 kuna odvjetničkih troškova jer se utvrdilo usred suđenja da nema dokaza protiv njega u slučaju utaje poreza u Dinamu. Iako postoji i institut regresa, odnosno država može preispitati trošak koji je sudac proizveo pa tražiti da ga plati ako ga smatra nepotrebnim.
– Do sada, koliko znam, nitko od naših sudaca nije morao vratiti novac – kaže glasnogovornik osječkog suda Ivan Vulić.
A kome ide ta lova sudskih troškova????