U Bruxellesu smjena straže. U zgradi Europa od ponedjeljka sjedi novi predsjednik Europskog vijeća Charles Michel, a s druge strane ceste, u zgradi Berlaymont, u svoje urede uselili su novi europski povjerenici na čelu s predsjednicom Komisije Ursulom von der Leyen.
Među njima i Dubravka Šuica, potpredsjednica Europske komisije za demokraciju i demografiju.
Prije dva mjeseca, kad je kandidirana i kad joj je dodijeljen opis posla u toj europskoj vladi, zaključili smo da to zaista jest uspjeh i za Hrvatsku, jer potpredsjedničko mjesto je važnije od mjesta običnog povjerenika, a i zato jer je Šuica u opisu posla dobila vodeću ulogu uime Komisije u pripremi i organizaciji Konferencije o budućnosti Europe, možda najvažnijeg događaja za EU u sljedećih nekoliko godina, na kojemu bi se trebala dogovoriti velika reforma Unije.
I zaključili smo da, osim ta dva plusa, postoji i jedan minus koji oduzima na važnosti Šuičine pozicije: za razliku od ostalih potpredsjednika i običnih povjerenika, ona ne kontrolira nijedno ozbiljno “ministarstvo” unutar te vlade, nijednu opću upravu (DG) unutar Komisije, što zapravo njezinu poziciju može učiniti vrlo protokolarnom i nesadržajnom.
Od tog prvog dojma prošla su dva mjeseca, prošla su saslušanja u Europskom parlamentu, dogodila se i prva rasprava među državama članicama u Vijeću EU o tome kako one – ponajprije: kako Njemačka i Francuska - zamišljaju Konferenciju o budućnosti Europe.
I sada, na Šuičinoj startnoj poziciji, može se slobodno reći da njezina – i hrvatska – uloga u novoj Komisiji može otići u bilo kojem od ta dva smjera. Dubravka Šuica može, ako bude za to imala sposobnosti i dovoljno političkog kapitala, zgrabiti važnu ulogu koja se nazire u njezinu opisu posla. A može i sljedećih pet godina provesti protokolarno, kao svojevrsna glorificirana tajnica, koja s važnim događajem kakva je Konferencija o budućnosti Europe ima doticaja samo u logističkom, organizacijskom smislu uime Komisije, dok će vodeću, sadržajnu, “šefovsku” ulogu imati netko drugi.
Za prvi sastojak ovog prvog, što bi bilo definirano kao uspjeh, Dubravka Šuica se oslanja na premijera Andreja Plenkovića. Oslanja se na njegov politički kapital u EU.
Zahvaljujući njemu dobila je tu poziciju, što ni sama ne propušta naglasiti ni u jednoj prilici. Plenkovićeva upravljačka ruka vidjet će se i u sastavu Šuičina kabineta u Komisiji.
Što se tiče drugog sastojka, sposobnosti, tu se Dubravka Šuica tek treba dokazati. Bila je gradonačelnica Dubrovnika, ali nikad nije bila ni u jednoj vladi da bismo mogli suditi o ministarskoj sposobnosti. S druge strane, o njezinim komunikacijskim vještinama, koje su važne za uspjeh ili neuspjeh svakog političara, teško je išta suvislo reći u ovom trenutku.
Među ostalim i zato što Dubravka Šuica, od trenutka kad ju je Andrej Plenković odabrao za ovu ulogu, živi po režimu koji se u sportskom žargonu opisuje kao “silenzio stampa”. Što je znak slabosti, puno prije nego znak snage. I što je neobično za nekoga tko u opisu posla ima jačanje demokratskog legitimiteta EU i organizaciju konferencije na kojoj se očekuje sudjelovanje građana.
Valjda se pod tim podrazumijeva autentično, ne umjetno mobilizirano sudjelovanje građana.
Francuska i Njemačka ovih su dana iznijele svoj prijedlog o tome kako organizirati Konferenciju o budućnosti Europe. Predlažu da predsjedavajući tog formata bude neki ugledni Europljanin od formata. I da predsjedavajućeg savjetuje manja “upravljačka skupina”, u kojoj bi sjedili predstavnici EU institucija, država članica i stručnjaci ili predstavnici civilnog društva. Ta skupina imala bi i tajništvo, svoju administraciju.
Konferencija bi započela u veljači 2020. godine i završila u prvoj polovici 2022. godine, ali to je samo prvi francusko-njemački prijedlog s kojim se nisu još složile ni sve države članice, a nije se složio na Europski parlament. Ondje imaju drukčije ideje, da europarlament bude predvodnik te konferencije, a dugogodišnji europarlamentarac, belgijski liberal i bivši premijer Guy Verhofstadt želi za sebe poziciju predsjedavajućeg Konferencije.
Europska komisija odredila je Dubravku Šuicu kao svoju predstavnicu u organizaciji i pripremi, no jednom kad sama Konferencija počne s radom najveću političku težinu uime Komisije davat će ono što će govoriti Ursula von der Layen ili izvršni potpredsjednici poput Fransa Timmermansa i Margrethe Vestager.
U takvim okolnostima uspjeh za Dubravku Šuicu nije zajamčen, nego je nešto za što se ona mora izboriti. Dužnost u Komisiji možda pada s neba – pala je tako i Ursuli von der Leyen, kako ne bi Dubravki Šuici – no uspjeh u pet godina na toj dužnosti nije nešto što pada s neba.
Iskustvo Dubravke Suice u sudjelovanju u raznim odborima Europskog parlamenta sigurno je imalo utjecaja na njen izbor na mjesto potpredsjednice europske komisije za demokraciju i demografiju