Brodski nogometni trener i nekadašnji jugoslavenski reprezentativac Marijan Zovko (53) nekad je u novosadskoj Vojvodini igrao zajedno s današnjim srpskim izbornikom Sinišom Mihajlovićem.
Taj pomalo zaboravljeni as karijeru je započeo 1975. godine u BSK, današnjoj Marsoniji. Tri godine kasnije otišao je u splitski Hajduk, iz kojeg je 1980. prešao u novosadsku Vojvodinu, klub u kojem je ostao osam godina i koji je obilježio njegovu karijeru. Iz Vojvodine se otisnuo u belgijski Lierse, u kojem je ostao do 1991. godine, kada se vratio u Marsoniju, u kojoj je u svojstvu igrača i sportskog direktora 1994. godine završio karijeru.
Za Max! Marijan Zovko govori o svojim odnosima sa Sinišom Mihajlovićem i prognozira izglede hrvatske reprezentacije u dvoboju sa Srbijom u kvalifikacijama za SP 2014.
– Mihajlović je u Vojvodinu došao godinu dana prije nego što sam ja otišao, igrali smo zajedno godinu dana i još nekoliko utakmica sljedeće sezone u kojoj smo osvojili naslov prvaka. Onda sam ja otišao u inozemstvo – rekao je Marijan Zovko, o čijoj kvaliteti najbolje govori podatak da je kao obrambeni igrač u Vojvodini i Lierseu za osam godina postigao više od 200 pogodaka.
Vojvodina je, kaže, klub uz koji ga vežu najljepše uspomene. U Novi Sad došao je s 20 godina i već tada je razmišljao kako bi trebao imati neki klub koji će nakon završetka karijere označiti kao svoj. Iako su ga kasnije zvali iz mnogih jačih sredina, nije želio biti lutalica i ostao je vjeran Vojvodini. Novosađani su, kaže, uvijek imali dobru momčad, ali zbog svog mentaliteta rijetko su postizali rezultate za pamćenje.
– Pobijedili ili izgubili, Lale su uvijek zadovoljni. Ni kada smo 1986. pali u drugu ligu, premda ja te godine nisam igrao jer sam bio u vojsci, nitko se nije previše uzbuđivao. Tek je Ljupko Petrović svojim dolaskom na mjesto trenera malo promijenio taj mentalitet i odmah smo osvojili naslov – nastavlja Zovko.
Igrao s Pižonom, Vahom...
Osim s Vojvodinom, Brođanin je prvenstvo Jugoslavije osvojio i 1978. s Hajdukom. Te je godine kao član izabrane vrste do 21 godine osvojio i prvo Europsko prvenstvo mladih reprezentacija. Bila je to sjajna generacija u kojoj su, uz njega, nastupali i Halilhodžić, Petrović Pižon, Bogdan, Hrstić, Desnica... On je tada bio igrač Hajduka, a u finalnom su susretu baš u Novom Sadu svladali Englesku.
Osim u mladoj, nastupio je nekoliko puta i u juniorskoj vrsti, a jedino su ga izbornici A reprezentacije zaobilazili.
– Odigrao sam samo jednu prijateljsku utakmicu za seniorsku reprezentaciju. Nekoliko puta bio sam na širem popisu za europska i svjetska prvenstva, ali nikada nisam ušao. Uvijek su prevagnuli neki viši interesi. Prioritet su imali igrači iz većih klubova – dodaje.
Nakon završetka karijere Zovko se otisnuo u trenerske vode. Vodio je Marsoniju u prvoj i drugoj ligi te još neke klubove iz okolice. Nikada, kaže, nije imao nekih posebnih trenerskih ambicija niti je želio koristiti svoje ime i prezime za osobnu promidžbu. Kao igrač koji je u karijeri nastupao u poznatom hrvatskom i srpskom klubu, Zovko smatra da se uoči nadolazećeg ogleda sa Srbijom jedina opasnost za vatrene krije u činjenici da su predobro startali. Srbi, kaže, nemaju što izgubiti, jer su, za razliku od nas, dosta loše krenuli u kvalifikacije. Stoga, upozorava, moramo biti maksimalno oprezni, jer i najmanja sitnica može biti dovoljna da sve padne u vodu.
– Najteže je kada dobro ide. Utakmice poput ove uvijek mogu otići u krivom smjeru. Ipak, vjerujem da će presuditi razlika u mentalitetu. Igrači Srbije individualno su vrlo jaki, ali su dosta egoistični i nikada se nisu uspjeli uskladiti kao kolektiv. Nasuprot njima, naši dečki igraju kolektivnije pa pojedinačne kvalitete upravo zbog toga više dolaze do izražaja – ističe Zovko.
Vidjeli se 2009. u Novom Sadu
S Mihajlovićem se Brođanin posljednji put vidio 2009. pri proslavi 20. godišnjice osvajanja naslova u Novom Sadu. Na pitanje koliko je za Srbiju prednost ili nedostatak to što je vodi njegov nekadašnji suigrač, Zovko odgovara da je Mihajlović kao igrač bio svjetska klasa, ali se kao trener tek treba dokazati.
– Njegove igračke kvalitete nikada nisu bile sporne, a vrijeme će pokazati kakav je trener. Vidim da je u istupima prilično ratoboran, iako ga ja ne znam kao takvog. O stvarima kao što je nacionalizam u Vojvodini se nikada nije govorilo. To što izjavama ponekad zna uzburkati javnost njegov je problem i u to ne bih ulazio – dodaje Zovko, koji će susrete sa Srbijom i Belgijom gledati uživo.
Ni Mihajloviću ni njegovu belgijskom kolegi Marku Wilmotsu neće se javljati, iako poznaje obojicu! Protiv Wilmotsa je nekada igrao u dresu Liersea. Obojica će, kaže, vjerojatno biti u gužvi, pa je upitno hoće li za takvo što uopće biti prilike, a on se, kaže, ne voli trpati.
Protiv Srbije Zovko, kao pravi Brođanin, najviše vjeruje upravo u Brođane Mandžukića i Olića.
– Ola i Mandžo su i u igri protiv Turske bili strijelci i odveli našu reprezentaciju na završnicu. Vjerujem da mogu odlučiti i susret sa Srbijom.
