Svaki 14-godišnjak danas je u Lijepoj Našoj mislio samo na jedno – hoće
li ga primiti u srednju školu koju je želio upisati. Da, počela je
upisna groznica i, kao svake godine, najsnažnije se osjetila u
gimnazijama, u kojima je ove godine u odnosu na prošlu manje i više od
2000 mjesta. Krivac za to su Pedagoški standardi koji propisuju da u
razredu može biti maksimalno 28 učenika.
– Više od toga neću upisati ni jednog. Imamo zahtjevan program i s
većim brojem učenika jako bismo teško mogli izvoditi vježbe. Ove godine
upisat ćemo 224 učenika, 12 manje nego prošle. Do 14 sati prijavilo nam
se 280 djece, a 273 ih je s maksimalnim brojem bodova. Slično je bilo i
lani pa smo išli na dodatni kriterij – prosjek ocjena od 5,00. Možda
tako bude i ove godine – komentirala je prvi dan prijava Veronika
Javor, ravnateljica mnogima toliko željene XV. gimnazije. I u
zagrebačkoj V. gimnaziji, također matematičkoj, stanje je slično.
Same petice
– Imamo više prijavljenih nego slobodnih mjesta, a velika većina ima 60
i više bodova – kazao je Petar Mladinić. Sve najatraktivnije gimnazije,
poput zagrebačkih XV., V., VII., XVI. i II. gimnazije, već su do 13
sati primile više zahtjeva za upis nego što imaju slobodnih mjesta. I
to uglavnom zahtjeva đaka koji u svjedodžbama imaju same petice. No ni
oni s kojom četvorkom ne žele niti pomisliti na mogućnost da neće
upisati željenu gimnaziju. Jedna od njih je i Dorotea Mandić, koja je
danas dokumente za upis predala u XVI. gimnaziju.
Želim poslije u London
– Ova mi je škola jedina opcija i moram se upisati. Imam 58 bodova, a
prag je 55 tako da ću sigurno uspjeti. Želja mi je upisati dvojezični
program po kojem se fizika, matematika i povijest slušaju na engleskom
jeziku. Cilj mi je vrhunski naučiti jezik kako bih poslije mogla otići
živjeti i studirati u London – planira Dorotea. Kao i svake godine,
gužva je danas bila i pred VII. gimnazijom u Zagrebu.
– Sa svih strana sam čuo samo pohvale o VII. gimnaziji i zbog toga je
želim upisati. U njoj vlada obiteljska atmosfera, brine se o odgoju, a
ne samo školovanju, ravnateljica je stroga i ima svoj pravila. Zna se
što se smije, a što ne smije. Tako treba biti i samo tako škola može
biti uspješna – kaže budući đak VII. gimnazije Ivan Tukarić.
Zanimljivo, i njegovu buduću kolegicu Anu Jurišić VII. je gimnaziji
privukao glas da je riječ o školi u kojoj se zna red, u koju đaci koji
zakasne ne mogu ući jer je ravnateljica Ljilja Vokić stroga.
– To je meni kompliment. I mislim da đaci ne vjeruju da sam ja stroga.
Oni samo prepoznaju red u VII. gimnaziji i znaju da ih volim –
komentirala je ravnateljica Ljilja Vokić doživljaje svojih budućih đaka.
U gimnazijama manje mjesta nego prošle godine
– Ove godine škole će upisati onoliko učenika koliko su tražile. Točno je da je broj učenika u razredu koji se upisuju prvi put ove godine Pedagoškim standardima ograničen na 28, ali u to ne računamo ponavljača, ako ga škola ima. To će sigurno biti problem školama kojima su kapaciteti ograničeni, no oni bi to morali rješavati s lokalnom zajednicom. Ipak, u srednjim školama ima više od 5000 mjesta viška u odnosu na broj završenih osmaša – tumači ravnateljica državne Uprave za srednje školstvo Ministarstva obrazovanja Vesna Hrvoje Šic. Ističe da, prema njihovim procjenama, i u gimnazijama ima više mjesta nego učenika koji ih žele upisati. Lani je tako u gimnazijama ostalo 1170 slobodnih mjesta, no činjenica je da su se, prema planu, prošle godine mogla upisati 14.223 učenika, a ove tek 12.197. Osim za gimnazije, učenici su zanimanje pokazivali i za četverogodišnje strukovne škole – posebno zdravstvene, ekonomske, upravne, ali i atraktivnije tehničke. U njima ima mjesta za gotovo 22.000 učenika. Iako se svake godine ponavlja ista priča – stampedo prvog dana na najbolje i najrazvikanije škole – na kraju ipak svi učenici pronađu mjesto za sebe.
– Sigurna sam da i u Zagrebu i u cijeloj Hrvatskoj ima dovoljan broj mjesta u gimnazijama. No sigurno je i da svi učenici neće uspjeti upisati gimnaziju koju žele, nego da će se morati zadovoljiti nekom drugom, možda manje atraktivnom – zaključuje V. Hrvoje Šic.
