Vlada koju vodi premijer Tihomir Orešković skupila je onih formalnih 100 dana, no vremenski je utrošak veći – parlamentarni su izbori, naime, održani prije punih šest mjeseci. U tih pola godine Hrvatska sve više sliči na cirkus i neuspjeli eksperiment.
Činjenica jest da nikada nismo imali na ovakav način formiranu Vladu i premijera, no netočno bi bilo sada zaključiti kako se Hrvatska nikada nije našla u većim problemima.
Zaboravimo sada ratne godine, i u onim poslijeratnima bilo je većih “frka” i većeg podvajanja nacije i političkih elita od ovih aktualnih. Kada je završila era prvobitnog HDZ-a, 2000., novoizabrani je predsjednik RH Stjepan Mesić zbog jednog protestnog pisma javnosti trenutno smijenio i umirovio sedam najvažnijih hrvatskih ratnih generala i prisilno ih udaljio iz Oružanih snaga. Najpoznatiji među njima bio je Ante Gotovina, a najmlađi Damir Krstičević, sadašnji zastupnik HDZ-a u Saboru.
Javnost izgubila toleranciju
Sada je nacija opet svjetonazorski podijeljena, no daleko je veći problem onaj “cirkus” unutar vlasti, koji ljuti i sve više zabrinjava javnost. Pri tome, političari nemaju manevarskog prostora jer je javnost izgubila toleranciju, a gospodarski i socijalni problemi su jači no prije. Stoga, kada se analiziraju povodi za ovakvu nestabilnost u Vladi, sve uistinu zvuči kao loša šala. Nije normalno da se, evo već po drugi put, dogodi da HDZ-ov kakav-takav, ali ipak politički partner, Most u Saboru glasa protiv HDZ-a, a zajedno s političkim suparnikom i vođom oporbe SDP-om, kao što se dogodilo na saborskom odboru o pitanju imenovanja novog šefa SOA-e Daniela Markića.
Politički brak između HDZ-a i Mosta jest bio prisilan i neželjen, no nitko nije mislio da bi se u ovakvu krizu ušlo zbog “tamo nekog” šefa obavještajne agencije. To jednostavno ne može biti dovoljan razlog za sukobe ovakvih razmjera. Pa će biti da je natezanje oko šefa SOA-e poslužilo kao dobar poligon za ispucavanje ostalih frustracija koje su se nakupile na liniji HDZ-Most, predsjednica RH Kolinda Grabar-Kitarović – Orešković, HDZ – Orešković, HDZ – SDP, predsjednica – HDZ. Kada jednom prođe ovaj “cirkus”, skandal oko smjene Dragana Lozančića sigurno će ući u političke anale, jer sve se moglo riješiti iza zatvorenih vrata i za nekoliko dana. Na taj se plamen, međutim, i dalje dolijeva ulje.
Pogriješio je Orešković jer je, prvo, “obnovio” spor kazavši kako nije vidio da je Lozančić kršio zakon, a onda je do medija stigla informacija kako će ga postaviti na mjesto savjetnika u Vladi? Kakvu je poruku time poslao? Tomislavu Karamarku najgoru, jer mu je poručio: “Nije ti uspjelo postaviti svog šefa SOA-e, a sad ću ti još Lozančića staviti u Vladu da ga gledaš svaki dan.”
Predsjednicu je slično “kaznio” jer angažiranje Lozančića za savjetnika izravno vrijeđa dignitet K. Grabar-Kitarović koja tako ispada smiješna i egoistična “ženska” koja, valjda iz inata i hobija smjenjuje šefa SOA-e! Naravno da je stoga predsjednica odmah uzvratila i Lozančića označila kao “privatnog obavještajca Zorana Milanovića”. Naravno da ga nakon toga Orešković više ne može postaviti za savjetnika, nego ga valja skloniti u javnu službu ili poduzeće. Mogao si je ovdje Tim uštedjeti truda i odmah tako postupiti. Greška. No, počinio je još jednu. Opetovano, kada se sukobljava s Karamarkom, griješi jer stavlja znak jednakosti između Karamarka i HDZ-a. Jednostavnije rečeno, Orešković može naljutiti Karamarka, no ne smije naljutiti i HDZ, koji ipak jest ključni faktor u vlasti. U kojemu ključa već dovoljno i zbog blamaže koja se dogodila na saborskom Odboru.
Teško je bilo gledati zastupnike HDZ-a kako pokušavaju obraniti nemoguće, govoreći da je Markić zapravo dobar momak, ali nisu za njega glasali zbog toga jer ne znaju kakav mu je program i je li u skladu s konceptom domovinske sigurnosti. Taj argument ne pije vodu. Šef SOA-e, naime, nema nikakav “svoj” program, on je državni službenik koji radi prema smjernicama i zahtjevima predsjednice i premijera.
Ni Milanović se ne trudi
Ovdje je blamaži svoje zastupnike izložio Karamarko, ako je točno da je dan prije sjednice Odbora tražio da glasaju protiv Markića. Ima li tu istine, Karamarko si je tako još i sam “pucao u nogu”. Umjesto da u četiri oka kaže Oreškoviću “OK, spriječio si me da postavim svog, ali sad mi miči Lozančića što dalje”. Što se predsjednice tiče, jasno je da se ona onako jako oglasila uglavnom zbog obrane digniteta koji je onako neoprezno ugrozio Orešković. Situacija je toliko gnusna da se ni Milanović ne trudi. Čak se ne pojavi ni na aktualnom satu, dakle odustaje i od parole o “stvaranju pakla vlastima”. Ne treba, jer očito se pakao stvorio sam i bez njega. Preostaje mu strategija, što bi kazao sociolog Letica, poput one u medicini kada se pojavi gripa; ne radi ništa, za sedam dana će gripa proći. Dakle, ili će doći do prijevremenih izbora ili će narod izgubiti živce.
Hm, autor tvrdi da je Orešković "obnovio" spor oko Lozančića izjavom kako nema saznanja o tome da je isti kršio zakon. No redoslijed stvari je bio "malko" drugačiji - prvo su mediji (ničim izazvani) objavili "vijest" da Lozančić ide za savjetnika u Vladu, a potom je Predsjednica, zamoljena za komentar toga, rekla to o "privatnom obavještajcu". Tek na kraju, komentirajući to također na upit novinara, Orešković je rekao kako nema saznanja o navodnom Lozančićevom kršenju zakona. Dakle, spor su obnovili mediji, pitanje je tko ih je iz pozadine instruirao, potom Predsjednica svojom izjavom, da bi tek na kraju Orešković rekao to što je rekao. Autor bi prije zaključaka trebao konzultirati činjenice, a ne tko zna čije PR službe.