Hoće li i kakav signal iz Rige NATO uputiti Hrvatskoj, pomno je ovih dana iščekivao državni vrh. Prema istraživanju, podjednak postotak Hrvata i podržava i izričito se protivi pristupanju Sjevernoatlantskom savezu po 33 posto.
Pritom nitko ne spominje da Savez nosi više obveza od beneficija i da ćemo pod geslom modernizacije vojske kupovati rabljene vojne zalihe iz zapadne Europe. Istodobno, neće biti mjesta ni dvojbama trebaju li i kada naši vojnici odletjeti u žarište sukoba.
Predujam za boravak u čekaonici za NATO, Parterstvu za mir, jest i sudjelovanje u misiji ISAF-a u Afganistanu. Hrvatska je, nakon višegodišnjih priprema, u velikom stilu u tu daleku zemlju poslala svoje vojnike. ISAF, misija za koju je Hrvatski sabor odobrio slanje vojnika u afganistansku prašinu, u međuvremenu je prerasla u rutinu, a profesionalni izazov naših vojnika koji tamo odlaze zamijenjen je prozaičnom potrebom za otplatom kredita, smanjenjem broja usta na kućnom proračunu i štednjom dolarskih dnevnica.
Tako je barem bilo sve dok se karakter misije nije promijenio, a UN mandat u Afganistanu predao NATO-u. U sadašnjim okolnostima Hrvati, bez obzira na prvobitnu ulogu u misiji, postaju živo meso, snage za krizne situacije i nema tog "ne" koje bi se moglo čuti ako zapovjednik s vatrene linije na jugu danas Afganistana zatraži pojačanje. Upravo će Hrvati pripremljeni kakvi jesu biti ti koji će utrčati u vatru.
Prvi takav primjer, slanje tima za mentoriranje u borbenu misiju čišćenja talibanskih uporišta, Vlada je (neuspješno) prikrila. S obzirom na to da je činjenica da su nam vojnici ondje gdje teoretski ne bi smjeli biti otkrivena u nezgodan trenutak, onamo je odjurio ministar obrane. Vrhunski vojni public relation u ovom je slučaju imao ulogu "kontrole štete", što je gotovo uspjelo.
Pogreška, i to kobna, dogodila se kada je ranjeni vojnik dakako ne onaj iz skupine koja se ispraća uz fotografiranje stojeći uz ministra, ispičao kako je ranjen. Ne sluteći svoj "grijeh", izjavio je da je nastradao u okršaju s talibanima dok su oko njega padale rakete iz američke zračne potpore. Dakle, vojnik nije mentor. Bio je na zadatku uz američke specijalce. Osim toga, ne zaboravimo, borbeni je zadatak čak i onaj kada je vojnik na straži s bojnim streljivom pa makar i u središtu Zagreba.
Dok situacija u Afganistanu postaje sve težom, može se očekivati rast neraspoloženja hrvatske javnosti prema sudjelovanju u toj "dobroj stvari", kako je u "američki" pojednostavnjenom stilu naše momke osokolio ministar Rončević. Pogotovo dok se nama bliske zemlje, od Slovenije do Makedonije, unatoč svim njihovim željama u vezi s NATO-om, drže podalje od azijske prašine.
