Zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić nema se razloga bojati USKOK-a zbog duga PPD-u od 4,2 milijuna kuna. HDZ je sve zakonito posudio, nije to krio u svojim poslovnim dokumentima, Državna revizija nije imala primjedbi, financijski obrasci ne obvezuju stranke da objave od koga pozajmljuju novac i pod kojim uvjetima...
I na koncu, što se nekoga izvan HDZ-a tiče unutarnja organizacija HDZ-a i je li osim Milijana Brkića i Tomislava Karamarka još netko trebao znati za zajam od PPD-a. Ali javnost je za taj HDZ-ov dug i zajam morala znati! To je pitanje elementarne političke kulture, osobito kad je riječ o stranci koja je na optuženičkoj klupi zbog nezakonita financiranja, o kojem vrh stranke također “ništa nije znao”. HDZ je trošio milijune kuna, a to je u HDZ-u prošlo neprimijećeno i od ljudi, ministara i drugih dužnosnika od kojih se očekuje da nešto znaju, sumnjaju i pitaju, kako radi sebe i stranke, tako i radi svih nas, otkud im novac.
Moguće je i da ih je mentalno blokirao lagodan život i Sanaderov autoritet. Stoga su 2011. dobili po prstima, ali ne kao većina građana Hrvatske koji su svih ovih godina zbog njihova propusta na “izdržavanju kazne”. Dok su se oni koji “ništa ne vide i ne čuju” sasvim solidno snašli pa su i danas važni dijelovi HDZ-ove konstrukcije. Kakvu je pouku HDZ izvukao? Zar jedino to da bi birači nakon jednog izbornog ciklusa mogli sve zaboraviti!? Financiranje političkih stranaka jedna je od tema za koje je hrvatska javnost, osobito kad je riječ o HDZ-u pod stigmom optužbe, iznimno senzibilizirana. I što se dogodilo.
Milijuni su opet trošeni, a u Predsjedništvu HDZ-a kažu: “Nemamo pojma”. No lako za njih, problem je što javnost nije znala za HDZ-ovu pozajmicu, posebice kad je riječ o strateški, gospodarski, pa onda i politički tako važnom partneru kao što je PPD. Opet je izostala kontrola, opet po HDZ-u rovari crv sumnje jer je opet dojam kako se nešto željelo sakriti i od stranke, a kamoli ne i od građana. Naši političari nikako da shvate da im je javnost saveznik.
