Salata od prepelica i zelenih mahuna s hrskavim pecivom. Potom poširana teleća pisanica sa sezonskim mladim povrćem. Na kraju jagode, bez šlaga… Tako je izgledao jelovnik posljednje večere britanskog premijera Davida Camerona i 27 ostalih premijera i predsjednika zemalja koje nastavljaju činiti Europsku uniju bez Velike Britanije. Za slasnom večerom, svi su jedan po jedan uzimali riječ. Prevladavao je osjećaj tuge. Ali naslućivao se i prigušen osjećaj ljutnje na Davida Camerona zbog toga što se uopće upuštao u rizik da stavi na kocku članstvo svoje zemlje u EU samo zato da bi smirio strasti unutar svoje Konzervativne stranke i da bi dobio izbore. Dok je ubijao tugu prepelicama, mahunama i poširanom teletinom, je li se Cameron bar na trenutak sjetio one jeftine pizze koju je pojeo u zračnoj luci Chicago O’Hare u svibnju 2012. godine?
‘Zatvorite me iza rešetaka’
Kako su njegovi najbliži suradnici otkrili novinarima Financial Timesa, Cameron je upravo u jednoj aerodromskoj pizzeriji, čekajući let kojim se vraćao s NATO summita u Chicagu, tog 21. svibnja 2012. donio odluku da će obećati Britancima referendum o izlasku iz EU do 2017. pod uvjetom da pobijedi na parlamentarnim izborima 2015. godine. Obećao je, pobijedio na izborima s tim obećanjem, održao referendum, vodio kampanju za ostanak u reformiranom EU, ali izgubio. I u ranim jutarnjim satima u petak prošli tjedan shvatio da je upravo prokockao britansko članstvo u EU, pa podnio ostavku. Nakon takvog rezultata i nakon Cameronove ostavke, započeo je, u političkom smislu, pravi građanski rat koji još bjesni na Otoku. U referendumskoj noći, dok je još čekao rezultate i možda se i nadao pobjedi birača koji žele ostanak u EU, Cameron je, kako u Daily Mailu otkriva njegov bivši pisac govora Ian Birrell, slao najbližim prijateljima šaljive poruke. “Sljedeći put kad dođem na ideju raspisivanja nekog sličnog referenduma, trebali biste me zatvoriti iza rešetaka”. I najveći kockari znaju progledati u trenutku prije no što sve izgube. Za Camerona je već bilo prekasno. Doveo je svoju zemlju do točke u kojoj se, kako je to sročio nizozemski premijer Mark Rutte na ulasku na Cameronovu posljednju večeru na Europskom vijeću u Bruxellesu, “urušila politički, monetarno, ustavno i gospodarski”. Te iste večeri, nešto prije ponoći, kolega s BBC-ja pitao je Ruttea na konferenciji za novinare što onda ostaje Velikoj Britaniji ako se urušilo sve to što je nabrojio.
– Ostaje BBC – kratko je poentirao Rutte. I cijela dvorana se nasmijala. Ranije tog dana, na redovnom skupu europskih pučana koji se održava uoči svakog summita EU, njemačka kancelarka Angela Merkel je ukratko detektirala u čemu je Cameron pogriješio i što je uzrok ovog povijesnog početka brakorazvodne parnice V. Britanije i EU. Cameron je, rekla je Merkel, raspisao referendum kako bi smirio nemir u svojoj Konzervativnoj stranci. Ali... – Princip u politici uvijek treba biti: država, stranka, pojedinac. Cameron je išao obrnutim redoslijedom. A kad idete obrnuto, stvari pođu po zlu – rekla je Merkel, citirana prema neimenovanom izvoru koji se povjerio Wall Street Journalu. Već dobrano nakon ponoći i posljednje Cameronove večere u zgradi Justus Liptius u Bruxellesu, visoko pozicionirani dužnosnik EU koji će, kako god ispalo, zasigurno biti uključen u pregovore o izlasku Velike Britanije iz EU, u razgovoru s manjom grupom dopisnika (među kojima je od hrvatskih medija bio predstavljen jedino Večernji list) nije birao riječi. Svaka druga rečenica praktički je počinjala s: “brutalno ćemo im pokazati…”
– Cameronu je jasno rečeno neka ne okrivljuje druge za svoje osobne neuspjehe – kaže taj izvor, koji je govorio pod uvjetom anonimnosti. Referirao se na govor koji je odlazeći britanski premijer održao za vrijeme večere, gdje je rekao da je izgubio referendum jer nije biračima mogao ponuditi obećanje da će zaustaviti priljev stranih radnika iz EU u Veliku Britaniju, a to obećanje nije mogao ponuditi jer mu lideri EU nisu dopustili da za Britaniju dogovori neku vrstu “kočnice” za situacije kad je priljev radnika velik.
– Ne okrivljuj druge za svoje neuspjehe, nego aktiviraj što prije članak 50. koji propisuje proceduru izlaska iz Europske unije. Tko sad ne želi poštovati demokratski izraženu volju naroda? Sami britanski političari. Znate, desetljećima od Britanaca slušamo kako EU nije dovoljno demokratična, ali sada ćemo im brutalno pokazati koliko smo demokratični – dodao je taj izvor. Preostalih 27 članica EU u srijedu je usvojilo izjavu kojom pozivaju Veliku Britaniju da što prije pokrene članak 50. i pregovore o izlasku iz EU, a posebno brutalno (barem za diplomaciju) zvuči i rečenica koja je dodana u zadnji tren i koja jasno poručuje da Britanija ne može kao buduća nečlanica EU imati pristup jedinstvenom tržištu ne poštuje li četiri temeljne slobode (kretanja ljudi, kapitala, roba i usluga). Željeli su izaći iz EU jer im smeta sloboda kretanja ljudi. A sada bi željeli zadržati privilegiju pristupa jedinstvenom tržištu, no EU im jasno kaže da to ne mogu imati bez onoga što im je ponajviše smetalo – slobode kretanja ljudi. Željeli su prestati plaćati 350 milijuna funti tjedno za članstvo u EU. Ali nema pristupa jedinstvenom tržištu bez plaćanja financijskog doprinosa, kao što to dobro znaju Švicarska i Norveška. Te dvije zemlje nisu članice EU, ali uplaćuju novac u europski proračun i automatski prenose europske propise, iako ne sjede za stolom kad se ti propisi izglasavaju. U EU postoji izreka: ako nisi za stolom, onda si na jelovniku. Velika Britanija digla se sa stola i postala “prepelica” na jelovniku: već u srijedu ujutro za tim se stolom, za kojim više nije bilo britanskog premijera, počelo odlučivati o sudbini Velike Britanije. Ako je očekivanje zagovornika izlaska bilo da počnu odlučivati sami o svojoj sudbini, to očekivanje baš i nije izgledalo ispunjeno ovaj tjedan. Još jedna primjedba visokog izvora iz EU koji je govorio o brutalno bolnoj lekciji za Britance: – Zvuči apsurdno, ali Britanija nam može pomoći da 27 zemalja članica pronađe zajednički europski identitet. Zajedničko nam je što ćemo se riješiti Britanaca – kaže i ne skriva dojam koji želi izazvati. Velik dio ključnih ljudi, ne samo u institucijama EU nego i posvuda u zemljama članicama, želi iskoristiti ovu situaciju oko Brexita kako bi eurospekticima u drugim, svojim zemljama pokazali da se poigravanje s idejom izlaska iz EU ne isplati.
– Onima koji žele vidjeti kraj Europe ovo može poslužiti kao lekcija. Populisti moraju znati posljedice, a građani ih također moraju znati kako bi mogli odlučiti. Ovo će biti jedno iskustvo. Je li bolje biti vani? Sada vidimo sve prednosti koje imate kad ste unutar EU – rekao je francuski predsjednik François Hollande. Njega na proljeće 2017. čekaju predsjednički izbori na kojima ankete predviđaju da bi Marine Le Pen, šefica Nacionalne fronte, mogla ući u drugi krug i predstavljati opasnost za Hollandea koji se nada reizboru. Marine Le Pen želi da, nakon Velike Britanije, i Francuska održi referendum o izlasku iz EU, a Hollandeova izjava o tome kako je trenutačni kaos u Britaniji dobra lekcija za populiste usmjerena je na njezine pristaše kao ciljanu publiku. Francuski predsjednik vidi i šansu da privuče što više međunarodnih banaka da se presele iz Londona u Pariz, sad kad je jasno da mnogima od njih više nema smisla imati europsko sjedište u londonskom Cityju. Uspije li u tome, taj uspjeh bi mogao donijeti preokret u Hollandeovoj političkoj karijeri jer je on sada najomraženiji predsjednik u povijesti, a s takvim uspjehom to bi se moglo promijeniti. Dok je Velika Britanija u EU, iako nije u eurozoni, banke sa sjedištem u Cityju imaju “putovnicu” pomoću koje mogu slobodno obavljati financijske usluge na čitavom europskom jedinstvenom tržištu. Budući odnos Velike Britanije i EU tek treba biti dogovoren. No, sudeći prema onome što se sad signalizira kao moguća ponuda Unije samostalnoj Britaniji kao “trećoj zemlji”, među privilegijama neće biti pravo britanskih banaka na europske “putovnice”. Bez te privilegije, londonski City više nije isti. Dio će otići u Pariz, dio u Frankfurt, dio na neko treće mjesto… Ali i Nijemcima je, u političkom smislu, stalo do toga da Francuska ne utone u euroskeptični lepenovski mrak, pa su navodno skloni podržati scenarij u kojem dio britanskih privilegija odlazi Francuskoj. Nije baš da europarlamentarci o tome odlučuju, no Davor Škrlec, jedan od 11 Hrvata u EP-u, predlaže da se Hrvatska pokuša izboriti za preseljenje Europske agencije za lijekove iz Londona u Zagreb. Agencije EU razasute su po raznim državama, no nijedna nema sjedište u Hrvatskoj, a neće više moći imati sjedište u Velikoj Britaniji kad ona izađe iz EU.
– Smatram da uz dugogodišnju tradiciju farmaceutske industrije u Hrvatskoj, poput Plive ili Belupa, te iskustva Imunološkog zavoda i znanstvenog-istraživačkog potencijala, možemo ponuditi kvalitetnu ekspertizu i preuzeti odgovornost za promicanje javnog zdravlja na području cijele Unije. Za Hrvatsku bi to značilo daljnji razvoj kapaciteta u tom području, ali i novo zapošljavanje visokoobrazovane radne snage – rekao je Škrlec. No, premijer Tihomir Orešković, koji je predstavljao Hrvatsku na summitu EU i koji ima iskustva iz farmaceutske industrije, nije spomenuo novinarima u Bruxellesu da je lobirao ili da će lobirati za tu ideju. Ali takve stvari tek se trebaju raspraviti i nikakvi pregovori o razdruženju Velike Britanije od EU neće se ni početi voditi do rujna.
Što im je činiti
Premijeri i predsjednici 27 zemalja EU bez britanskog kolege ponovo se okupljaju 16. rujna u Bratislavi, i tada se očekuje da će konkretnije formirati stav o tome kako dalje u pregovorima s Britanijom o izlaska iz EU. Do tada se očekuje da će novi premijer ili premijerka useliti u Donwing Street 10 u Londonu i da će pokrenuti proceduru iz članka 50. Lisabonskog ugovora. Do četvrtka je najizgledniji kandidat za novog premijera bio Boris Johnson, bivši gradonačelnik Londona i najpopularniji predvodnik referendumske kampanje za izlazak, no on je iznenadio sve rekavši da odustaje od kandidature. Sada su u igri Michael Gove, konzervativac koji je uz Johnsona predvodio kampanju za izlazak, i Theresa May, ministrica unutarnjih poslova u Cameronovoj vladi koja je vodila kampanju za ostanak u EU. Iako i ona ima snažne euroskeptične stavove, iz njezinih izjava tijekom kampanje očito je da joj je bilo unaprijed jasno da Velika Britanija teško može, nakon što na referendumu izglasa izlazak, dobiti od EU privilegije koje želi zadržati.
– Nije jasno zašto bi druge zemlje članice EU dale Britaniji bolje uvjete nego što one same uživaju – rekla je Theresa May tijekom kampanje. Tko god vodio Britaniju u pregovorima o izlasku, očito je da će morati, kako se to u žargonu kaže, “progutati žabu”. Ideja o Brexitu sinula je u Cameronovoj glavi dok je jeo pizzu u Chicagu, potencijalno katastrofalne posljedice su se počele nazirati dok je jeo prepelice i druge delicije u Bruxellesu, a sljedeće su na jelovniku – žabe. Puno žaba koje će Britanci morati progutati žele li dobiti ikakve privilegije od Europske unije koju su odlučili napustiti, a da ni sami nisu znali što im je točno činiti dan nakon referendumske odluke o izlasku.
>> Brexit srušio rejting Velike Britanije, mogao bi joj srušiti i BDP
